Vinopedia - riznica znanja o lozi i vinu

poljoprivredno školstvo

Izvor: Vinopedia
Skoči na: orijentacija, traži

O značaju poljodjelstva “kao temelju države blagostanja” (Benedikt Kotruljić 1458.), odnosno “korijenu i temelju svemu bogatstvu” (Juraj Križanić, “Politika”, 1663.), te o potrebi prosvjećivanja govorili su mnogi naši ugledni pojedinci. S tim ciljem osnivane su brojne udruge i organizacije (Ekonomsko društvo-Split 1767., Accademia agraria-Zadar, 1781., Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo (HSGD koje je osnovano 24. 11. 1841.).
Prve tiskane upute o poljoprivrednim radovima kod nas javljaju se već u drugoj polovici XVII. st. Najstariji naš sačuvani list te vrste je “Mesečnik horvatski” iz 1653. Nakon što je 1777. odvojeno školstvo od crkve, po selima se otvaraju pučke škole i u njima se podučava djecu i iz poljodjelstva. Već spomenuto HSGD počinje izdavati časopis “List mesečni” (1852.), koji od 1854. mijenja ime u Gospodarski list. Nakon ukidanja kmetstva (1848.) provodi se segregacija (odvajanje veleposjedničke zemlje od seljačke), pa se javlja potreba za vođenjem poslova na tim novim (vlastelinskim) posjedima. Usporedo s takvim potrebama, poznata imena iz naše kulturne i društvene povijesti zalažu se za prosvjećivanje seljaka, pa za njih tiskaju “kalendare” (Đuro Deželić-”Dragoljub”, 1862., Antun Radić-"Hrvatski seljački kalendar" i sl.) ili pišu tekstove (poput Ive Sancina iz Buzeta i Josipa Gortana iz Pazina) u petnaestodnevnom “Pučkom prijatelju” itd. Slične publikacije tiskalo je i Društvo Sv. Jeronima ("Danica").
Najstarija europska polj. škola počela je radom u Engleskoj (Oxford, 1790.), a druga po redu u Europi i prva u Austro-Ugarskoj Monarhiji, je Viša poljoprivredna škola Georgikon, grofa G. T. Festetisca (Keszthely, 1797. što djeluje do 1848.). Slijede ih slične obrazovne ustanove u Njemačkoj (Möglin, 1806.), Francuskoj (Grignon, 1827. i Rennes, 1846) Češkoj, Austriji... Prvo takvo učilište (pod imenom Kraljevsko gospodarsko-šumarsko učilište) kod nas (i na čitavom južnoslavenskom području, te jedino u Austro-Ugarskoj Monarhiji na kojem se predavalo na jednom od slavenskih jezika, i to na hrvatskom), nakon višegodišnjih rasprava i osporavanja, svečano je otvoreno i počelo s radom 19. 11. 1860. u Križevcima. Do 1865. u sastavu te škole izgrađen je cijeli niz potrebnih manjih objekata (pčelinjak, ribnjak, park itd.), a među inima i klet za vincilira. U tu, s početka dvogodišnju školu upisivali su se apsolventi četvrtog razreda gimnazije, (od 1877. sa šest razreda gimnazije ili realke), odnosno đaci koji su završili tri razreda realke (za naukovanje u trogodišnjoj “ratarnici”). Od 1902. škola postaje Više gosp. učilište, a od 1920., nakon što je u Zagrebu počeo s radom Gospodarsko-šumarski fakultet (koji je osnovan 26. rujna 1919.), preimenovana je u Srednju gospodarsku (poljoprivrednu) školu.
Pojavom bolesti na vinovoj lozi (pepelnice 1850. i peronospore 1878.), a naročito opasnog štetnika trsne uši-filoksere (1880.) ukazala se potreba za osnivanjem specijaliziranih vinogradarskih škola. Prvu obrazovnu ustanovu takve vrste u svijetu utemeljio je barun Freiherr von Babo 1860. u Klosterneuburgu kraj Beča, a samo petnaest godina nakon toga (1875.) Istarski sabor je odobrio osnivanje Pokrajinske vinogradarsko-voćarske stanice u Poreču (koja je i bez obzira na većinsko hrvatsko stanovništvo Istre nazvana Stazione enopomologica provinciale), da bi, po uzoru na Klosterneuburšku, 1883. (sa svega četiri učenika) počela radom (ta, na području Hrvatske najstarija polj. škola takve vrste). Nastavni jezik na porečkoj Polj. školi bio je talijanski sve do 1945., kada se škola preimenuje u Srednju poljoprivrednu i kada se uvodi nastava i na hrvatskom jeziku. Znameniti profesori te škole (C. Hugues, D. Libutti, V. Vitolović, M. Štiglić, V. Tadejević, Licul, Ranko, Stojan Grohovac i dr.) kao i u njoj obrazovani kadrovi zaslužni su za obnovu istarskog i uopće hrvatskog vinogradarstva na suvremenim temeljima. Uz već navedene polj. škole u Križevcima i Poreču djeluju i mnoge druge poput dvogodišnje Polj. škole u Gružu – 1887., Voć. vinogr. škole u Iloku – 1892., Polj. škole u Pazinu 1905., Poljodjelske škole u Splitu (što je osnovana iste te godine, ali je počela radom 1907. i baštinik je uzornog Montijeva imanja Glavica u Kninu, itd.).
Velike zasluge u obnovi hrvatskog vinogradarstva i unaprjeđenja vinarstva kod nas pripadaju i Poljoprivredno-šumarskom, danas Agronomskom fakultetu u Zagreb], na kojem je već prigodom njegova osnivanja (1919.) bila utemeljena stolica (katedra) za voćarstvo i vinogradarstvo s pivničarstvom, koja je od 1933. prerasla u Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo. U tim su se školama, i u brojnim našim zavodima, institutima i stanicama (poput Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo u Zagrebu, Instituta za poljoprivredu i turizam, Poreč, Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu, Stanice za južne kulture Dubrovnik itd.) obrazovali mnogi naši vrsni vinogradarsko-vinarski djelatnici kojima zahvaljujemo da i danas na tom području držimo korak s razvijenim svijetom.

Osobni alati