Vinopedia - riznica znanja o lozi i vinu

opisivanje živosti vina

Izvor: Vinopedia
Inačica od 11:00, 26. lipnja 2012. koju je unio/unijela Ivo (Razgovor | doprinosi)
Skoči na: orijentacija, traži

Živost vina posebna je kategorija kakvoće što se ogleda u spoju boje, tekućosti, bistroće, prozirnosti i pokretljivosti, a utvrđuje se za mirna vina, kao i za vina s nekom količinom kemijski vezanoga, otopljenoga i slobodnoga CO2.
Iako se, najčešće prema živosti, vina dijele na mirna, gazirana i pjenušava, valja istaći da s obzirom na već rečeno, nije rijedak slučaj kada mirna vina pokazuju veći stupanj živosti od gaziranih, biser i pjenušavih vina. Dobar }e znalac razlikovati "živost" zdrava u odnosu na izgled bez živosti oksidiranog ili bolesnog vina.
Pjenjenje, radi ocjene živosti mirnih vina, postižemo ako čašu pokrijemo rukom i potresemo.
Gazirana, biser i pjenušava vina nije potrebno potresati. Iskrenje i pjenjenje se postiže već i samim otvaranjem boce, takozvanom dekompresijom ili dešampanjizacijom.
I vina, u kojima je u tijeku jabučno-mliječno vrenje, puna su ugljičnog dioksida, koji, u trenutku nalijevanja takva vina u čašu, izaziva obilno pjenjenje. Kada se pjena takva vina slegne, mjehurići plina, koji takvu bistru vinu daju ugodan, reskast okus, pomažući pri tom i ishlap plemenitih mirisa, i dalje se oslobađaju, hvatajući se za unutarnju stijenku čaše.
Kao što je općenito poznato, pjenjenje je važno svojstvo pjenušaca, pa im otuda i ime. Pjenušce proizvedene klasičnim postupkom (tzv. méthode champenoise) krasi velik broj vrlo sitnih mjehurića, dok su oni u gaziranih vina krupni i još k tome brzo pucaju i nestaju. Naime, u prirodnim pjenušavim vinima velik dio ugljičnog dioksida je u kemijski vezanom obliku, dio je otopljen, a samo manji dio slobodan. Prigodom dekompresije (otvaranja boce pjenušca, što, kako rekosmo nazivamo još i dešampanjizacijom), pretvorba teče s lijeva na desno, pa je to samo jedno od odgovora na pitanje zbog čega pjenušci proizvedeni klasičnim postupkom pjene dugo i obilno.
Iskrenjem se naziva oslobađanje CO2 u obliku malih kuglica plina što putuju poput lančića kroz pjenušac ili gazirano vino, od dna prema površini. Bolje iskre, dakako, vina s više takvih lančića (krunica), čiji su mjehurići još uz to gušći (brojniji) i sitniji i čije je trajanje duže.
Kad iskre CO2 dosegnu površinu, plin odlazi u atmosferu ili tvori mjehuri}e - pjenu. U trenutku kada se čaša natoči takvim vinom, pjena je na cijeloj površini, no, brzo se kida, odvaja i priklanja stijenki, čineći vijenac. I pjena i iskrenje obnavljaju se, što je, kako je već rečeno, značajan podatak za ocjenu tog vina, pri čemu se gleda na veličinu, količinu i trajnost iskrica i pjene, te boju pjene.
Promatrajući boju, živost i vrijeme trajanja pjene (podjednako mirnih vina i vina s povećanim sadržajem CO2) dobar će znalac znati razlikovati živost zdravog od "puti" bolesnog ili oksidiranog vina.

Osobni alati