Vinopedia - riznica znanja o lozi i vinu

korovi u vinogradu

Izvor: Vinopedia
(Usporedba među inačicama)
Skoči na: orijentacija, traži
 
Redak 1: Redak 1:
su samonikle neželjene biljke koje lozi otimaju vodu i hraniva, prostor i svijetlo, ili, ishlapom (evaporirajući), povećavaju relativnu vlagu zraka, što opet posredno utječe na jaču pojavu bolesti loze, pa ih vinogradar nastoji uništiti mehaničkom obradbom tla, zatravljivanjem tla odgovarajućim travnim smjesama a nakon toga višekratnom i pravovremenom košnjom, ili pak prskanjem s odgovarajućim kemijskim sredstvima ([[herbicid|herbicidima]]). Postoje i drugi načini borbe s korovima kao što je prekrivanje cijele površine (odnosno samo užeg pojasa u redu) pokošenom travom ([[malčiranje]]) ili slamom, odnosno korom drva, plastičnom folijom i sl. Koja će se od navedenih mjera primijeniti ovisi od klimata, nagiba i strukture tla, načina uzgoja vinove loze, i proizvodne orijentacije, kao i o vrstama prisutne korovne flore i drugih čimbenika.<br>Mehanička obradba tla (ručna ili strojna) najčešći je (i najskuplji) način borbe protiv korova, s tim da se takvim postupkom čuva postojeća vlaga u tlu (prašenjem) i povećava kapacitet tla za vodu (nakon kiše) i za zrak, a tako i ukupan bakterijski naboj u tlu. Uz već spomenuto povećano financijsko ulaganje, zamjera mu se (poglavito na nagnutim terenima) poticanje erozije, te nepristupačnost nakon kiše. Ako se mehanička obradba tla obavlja s frezom, tada će se (sječenjem rizoma) pospješiti širenje rizomnih korova, a ako se obradba obavlja težim strojevima, tada se pogoršava struktura tla gaženjem.<br>Zatravljivanje tla u vinogradu preporuča se u humidnim područjima ili tamo gdje su podzemne vode visoke, što je u pravilu rijetkost na tipičnim vinogradarskim područjima. Sjetvu travnih smjesa (plitkog korijena) valja obaviti u odgovarajuće vrijeme i na za to pripremljeno-obrađeno tlo, a s obzirom na to da neke vrste trava s dubljim korijenom potisnu one druge, potrebno je nakon stanovitog vremena obnavljati cjelokupnu sjetvu ili sjetvu samo onih trava koje su vremenom nestale iz sklopa.<br>Jednako kao što jednokratnom godišnjom mehaničkom obradbom tla ili jednokratnom košnjom zatravljenog vinograda nećemo postići potreban učinak u borbi protiv korova u vinogradu to nećemo postići ni jednokratnim prskanjem korova herbicidima. U [[ekološko vinogradarstvo|ekološkoj poljoprivredi]] takav način zaštite od korova nije dopušten ni preporučen, jer još nemamo odgovora na pitanje u kojoj mjeri loza vlastitim korjenovim sustavom apsorbira te supstance, ni kako one djeluju na život loze, kakvoću grožđa i vina, a kako na zdravlje potrošača. O toj su problematici napisane brojne studije, a s obzirom na velik broj različitih kod nas registriranih i dopoštenih herbicida s raznolikim učincima, vinogradarima koji se odluče na njihovu primjenu savjetujemo konzultaciju s vrsnim stručnjacima za to područje.<br>Na kraju ovog kratkog prikaza vrlo složene problematike s kojom se susreću vinogradari nabrojimo bar dio korovne flore, koju stručnjaci najčešće razvrstavaju na jednogodišnju i višegodišnju, na specifičnu floru intenzivnih i onu drugu ekstenzivnih nasada, te, s obzirom na pojavu u pojedinom godišnjem dobu na zimsko-proljetnu, ljetnu i jesensku. Za razliku od zimsko-proljetne, najveće štete izazivaju korovi koji se pojavljuju ljeti i u jesen. Od dvadesetak različitih jednosupnica i dvosupnica, najčešće se susrećemo s [[pirika|pirikom]] (Agropyron repens), slakom (Convolvulus arvensis), divljim sirkom (Sorghum halepense) kostrvom (Echinochloa crussgalli) i troskotom (Cydonon dactylon), a manje sa šćirom (Amaranthus spp.) i lobodom (Chenopodium spp.).<br>U ekološkom vinogradarstvu (s iznimkom u ekstremno sušnim područjima) preporučuje se trajno zatravljivanje vinograda (uz odgovarajuću zastupljenost tog pokrova leguminozama), s tim da se uski pojas u redu ručno okopava ili prekrije otkosom (malčira).
+
su samonikle neželjene biljke koje lozi otimaju vodu i hraniva, prostor i svijetlo, ili, ishlapom (evaporirajući), povećavaju relativnu vlagu zraka, što opet posredno utječe na jaču pojavu [[bolesti vinove loze|bolesti loze]], pa ih vinogradar nastoji uništiti mehaničkom obradbom [[tlo|tla]], zatravljivanjem tla odgovarajućim travnim smjesama a nakon toga višekratnom i pravovremenom košnjom, ili pak prskanjem s odgovarajućim kemijskim sredstvima ([[herbicid|herbicidima]]). Postoje i drugi načini borbe s korovima kao što je prekrivanje cijele površine (odnosno samo užeg pojasa u redu) pokošenom travom ([[malčiranje]]) ili slamom, odnosno korom drva, plastičnom folijom i sl. Koja će se od navedenih mjera primijeniti ovisi od klimata, nagiba i strukture tla, načina uzgoja vinove loze, i proizvodne orijentacije, kao i o vrstama prisutne korovne flore i drugih čimbenika.<br>Mehanička obradba tla (ručna ili strojna) najčešći je (i najskuplji) način borbe protiv korova, s tim da se takvim postupkom čuva postojeća vlaga u tlu (prašenjem) i povećava kapacitet tla za vodu (nakon kiše) i za zrak, a tako i ukupan bakterijski naboj u tlu. Uz već spomenuto povećano financijsko ulaganje, zamjera mu se (poglavito na nagnutim terenima) poticanje erozije, te nepristupačnost nakon kiše. Ako se mehanička obradba tla obavlja s frezom, tada će se (sječenjem rizoma) pospješiti širenje rizomnih korova, a ako se obradba obavlja težim strojevima, tada se pogoršava struktura tla gaženjem.<br>Zatravljivanje tla u vinogradu preporuča se u humidnim područjima ili tamo gdje su podzemne vode visoke, što je u pravilu rijetkost na tipičnim vinogradarskim područjima. Sjetvu travnih smjesa (plitkog korijena) valja obaviti u odgovarajuće vrijeme i na za to pripremljeno-obrađeno tlo, a s obzirom na to da neke vrste trava s dubljim korijenom potisnu one druge, potrebno je nakon stanovitog vremena obnavljati cjelokupnu sjetvu ili sjetvu samo onih trava koje su vremenom nestale iz sklopa.<br>Jednako kao što jednokratnom godišnjom mehaničkom obradbom tla ili jednokratnom košnjom zatravljenog vinograda nećemo postići potreban učinak u borbi protiv korova u vinogradu to nećemo postići ni jednokratnim prskanjem korova herbicidima. U [[ekološko vinogradarstvo|ekološkoj poljoprivredi]] takav način zaštite od korova nije dopušten ni preporučen, jer još nemamo odgovora na pitanje u kojoj mjeri loza vlastitim korjenovim sustavom apsorbira te supstance, ni kako one djeluju na život loze, kakvoću grožđa i vina, a kako na zdravlje potrošača. O toj su problematici napisane brojne studije, a s obzirom na velik broj različitih kod nas registriranih i dopoštenih herbicida s raznolikim učincima, vinogradarima koji se odluče na njihovu primjenu savjetujemo konzultaciju s vrsnim stručnjacima za to područje.<br>Na kraju ovog kratkog prikaza vrlo složene problematike s kojom se susreću vinogradari nabrojimo bar dio korovne flore, koju stručnjaci najčešće razvrstavaju na jednogodišnju i višegodišnju, na specifičnu floru intenzivnih i onu drugu ekstenzivnih nasada, te, s obzirom na pojavu u pojedinom godišnjem dobu na zimsko-proljetnu, ljetnu i jesensku. Za razliku od zimsko-proljetne, najveće štete izazivaju korovi koji se pojavljuju ljeti i u jesen. Od dvadesetak različitih jednosupnica i dvosupnica, najčešće se susrećemo s [[pirika|pirikom]] (Agropyron repens), slakom (Convolvulus arvensis), divljim sirkom (Sorghum halepense) kostrvom (Echinochloa crussgalli) i troskotom (Cydonon dactylon), a manje sa šćirom (Amaranthus spp.) i lobodom (Chenopodium spp.).<br>U ekološkom vinogradarstvu (s iznimkom u ekstremno sušnim područjima) preporučuje se trajno zatravljivanje vinograda (uz odgovarajuću zastupljenost tog pokrova leguminozama), s tim da se uski pojas u redu ručno okopava ili prekrije otkosom (malčira).

Trenutačna izmjena od 11:24, 8. prosinca 2012.

su samonikle neželjene biljke koje lozi otimaju vodu i hraniva, prostor i svijetlo, ili, ishlapom (evaporirajući), povećavaju relativnu vlagu zraka, što opet posredno utječe na jaču pojavu bolesti loze, pa ih vinogradar nastoji uništiti mehaničkom obradbom tla, zatravljivanjem tla odgovarajućim travnim smjesama a nakon toga višekratnom i pravovremenom košnjom, ili pak prskanjem s odgovarajućim kemijskim sredstvima (herbicidima). Postoje i drugi načini borbe s korovima kao što je prekrivanje cijele površine (odnosno samo užeg pojasa u redu) pokošenom travom (malčiranje) ili slamom, odnosno korom drva, plastičnom folijom i sl. Koja će se od navedenih mjera primijeniti ovisi od klimata, nagiba i strukture tla, načina uzgoja vinove loze, i proizvodne orijentacije, kao i o vrstama prisutne korovne flore i drugih čimbenika.
Mehanička obradba tla (ručna ili strojna) najčešći je (i najskuplji) način borbe protiv korova, s tim da se takvim postupkom čuva postojeća vlaga u tlu (prašenjem) i povećava kapacitet tla za vodu (nakon kiše) i za zrak, a tako i ukupan bakterijski naboj u tlu. Uz već spomenuto povećano financijsko ulaganje, zamjera mu se (poglavito na nagnutim terenima) poticanje erozije, te nepristupačnost nakon kiše. Ako se mehanička obradba tla obavlja s frezom, tada će se (sječenjem rizoma) pospješiti širenje rizomnih korova, a ako se obradba obavlja težim strojevima, tada se pogoršava struktura tla gaženjem.
Zatravljivanje tla u vinogradu preporuča se u humidnim područjima ili tamo gdje su podzemne vode visoke, što je u pravilu rijetkost na tipičnim vinogradarskim područjima. Sjetvu travnih smjesa (plitkog korijena) valja obaviti u odgovarajuće vrijeme i na za to pripremljeno-obrađeno tlo, a s obzirom na to da neke vrste trava s dubljim korijenom potisnu one druge, potrebno je nakon stanovitog vremena obnavljati cjelokupnu sjetvu ili sjetvu samo onih trava koje su vremenom nestale iz sklopa.
Jednako kao što jednokratnom godišnjom mehaničkom obradbom tla ili jednokratnom košnjom zatravljenog vinograda nećemo postići potreban učinak u borbi protiv korova u vinogradu to nećemo postići ni jednokratnim prskanjem korova herbicidima. U ekološkoj poljoprivredi takav način zaštite od korova nije dopušten ni preporučen, jer još nemamo odgovora na pitanje u kojoj mjeri loza vlastitim korjenovim sustavom apsorbira te supstance, ni kako one djeluju na život loze, kakvoću grožđa i vina, a kako na zdravlje potrošača. O toj su problematici napisane brojne studije, a s obzirom na velik broj različitih kod nas registriranih i dopoštenih herbicida s raznolikim učincima, vinogradarima koji se odluče na njihovu primjenu savjetujemo konzultaciju s vrsnim stručnjacima za to područje.
Na kraju ovog kratkog prikaza vrlo složene problematike s kojom se susreću vinogradari nabrojimo bar dio korovne flore, koju stručnjaci najčešće razvrstavaju na jednogodišnju i višegodišnju, na specifičnu floru intenzivnih i onu drugu ekstenzivnih nasada, te, s obzirom na pojavu u pojedinom godišnjem dobu na zimsko-proljetnu, ljetnu i jesensku. Za razliku od zimsko-proljetne, najveće štete izazivaju korovi koji se pojavljuju ljeti i u jesen. Od dvadesetak različitih jednosupnica i dvosupnica, najčešće se susrećemo s pirikom (Agropyron repens), slakom (Convolvulus arvensis), divljim sirkom (Sorghum halepense) kostrvom (Echinochloa crussgalli) i troskotom (Cydonon dactylon), a manje sa šćirom (Amaranthus spp.) i lobodom (Chenopodium spp.).
U ekološkom vinogradarstvu (s iznimkom u ekstremno sušnim područjima) preporučuje se trajno zatravljivanje vinograda (uz odgovarajuću zastupljenost tog pokrova leguminozama), s tim da se uski pojas u redu ručno okopava ili prekrije otkosom (malčira).

Osobni alati