Vinopedia - riznica znanja o lozi i vinu

kako držati čašu s vinom dok ga kušamo ili pijemo?

Izvor: Vinopedia
(Usporedba među inačicama)
Skoči na: orijentacija, traži
Redak 3: Redak 3:
 
Uz navedena posebna osjetila [[vid]], [[njuh]], [[okus]] i sluh i ravnotežu, postoje i [[osjetila]] koja se nalaze po cijelom tijelu, koja označavamo kao [[tjelesna osjetila|tjelesna]] ili somatička, a to su dodir, [[opip]], vibracija, [[tlak]], studen, toplina i bol. Sa svima njima kontaktiramo s vanjskim svijetom, zapažajući ograničena područja i kažemo osjećajni je svijet ograničen.
 
Uz navedena posebna osjetila [[vid]], [[njuh]], [[okus]] i sluh i ravnotežu, postoje i [[osjetila]] koja se nalaze po cijelom tijelu, koja označavamo kao [[tjelesna osjetila|tjelesna]] ili somatička, a to su dodir, [[opip]], vibracija, [[tlak]], studen, toplina i bol. Sa svima njima kontaktiramo s vanjskim svijetom, zapažajući ograničena područja i kažemo osjećajni je svijet ograničen.
  
- Osjetom vida (okom) otkrivamo [[boja vina|boju]], [[bistra vina|bistroću]], živost, tekućost, [[iskrenost vina|iskrenost]] i prisutnost plinova (koji se manifestiraju [[iskrenje]]m i [[pjenjenje]]m).
+
-Osjetom vida (okom) otkrivamo [[boja vina|boju]], [[bistra vina|bistroću]], živost, tekućost, [[iskrenost vina|iskrenost]] i prisutnost plinova (koji se manifestiraju [[iskrenje]]m i [[pjenjenje]]m).
  
 
-[[njuh|Njuh]]om (za koji su osjeti u nosu) otkrivamo ugodne ([[miris]]) i neugodne (vonj, [[zadah]]) senzacije koje uspoređujemo sa tvarima kod kojih su ta svojstva naglašena jer, s obzirom na izuzetnu složenost tog osjeta nisu utvrđena temeljna osjetna svojstva. To je razlog da opisujući te senzacije riječima kažemo da vino ima cvjetni, kamforni, mentolni, esterni , mošusni miris, odnosno gnjili, sudovni, ili neki drugi [[vonj]]. Gradišćanski Hrvati, a jednako tako i u hrvatskom kajkavskom govoru takav osjet, koji obuhvaća i ugodu i neugodu naziva se [[duhà]].  
 
-[[njuh|Njuh]]om (za koji su osjeti u nosu) otkrivamo ugodne ([[miris]]) i neugodne (vonj, [[zadah]]) senzacije koje uspoređujemo sa tvarima kod kojih su ta svojstva naglašena jer, s obzirom na izuzetnu složenost tog osjeta nisu utvrđena temeljna osjetna svojstva. To je razlog da opisujući te senzacije riječima kažemo da vino ima cvjetni, kamforni, mentolni, esterni , mošusni miris, odnosno gnjili, sudovni, ili neki drugi [[vonj]]. Gradišćanski Hrvati, a jednako tako i u hrvatskom kajkavskom govoru takav osjet, koji obuhvaća i ugodu i neugodu naziva se [[duhà]].  
  
-Okusom (za koji su osjetni pupoljci pretežno smješteni na jeziku, a manjim dijelom i na nepčanom luku, nazofarinksu i stražnjoj stijenci ždrijela) registriramo kombinaciju četiriju osnovnih svojstava (kiselo, slano, slatko, gorko, kojima neki dodaju i peti osnovni osjet umami, što prevedeno s japanskog  jezika označava „okusno i suštinsko“).
+
-[[okus|Okus]]om (za koji su osjetni pupoljci pretežno smješteni na jeziku, a manjim dijelom i na nepčanom luku, nazofarinksu i stražnjoj stijenci ždrijela) registriramo kombinaciju četiriju osnovnih svojstava ([[kiselo]], [[slano]], [[slatko]], [[gorko]], kojima neki dodaju i peti osnovni osjet [[umami]], što prevedeno s japanskog  jezika označava „okusno i suštinsko“).
  
 
-Ostala posebna osjetila za zvuk i ravnotežu (pomoću kojih kontaktiramo sa vanjskim svijetom) smještena su u uhu.
 
-Ostala posebna osjetila za zvuk i ravnotežu (pomoću kojih kontaktiramo sa vanjskim svijetom) smještena su u uhu.
  
Iz do sada opisanog lako zaključujemo odgovor na pitanje kako valja držati vinsku čašu (koja nije ni bukaleta, ni bukara, ni trilikum, ni šalica, ni boca ...) već posuda izrađena iz prozirnog i neobojenog stakla, sastavljena od tri dijela „kupe“ (odgovarajućeg obujma i oblika tulipana ili kaleža) , stalka (još zvanog kraćeg ili dužeg drška), te stope koja omogućava da čaša stabilno stoji na stolu.
+
Iz do sada opisanog lako zaključujemo odgovor na pitanje kako valja držati vinsku čašu (koja nije ni [[bukaleta]], ni [[bukara]], ni [[trilikum |trilikum]], ni šalica, ni [[boca]] ...) već posuda izrađena iz prozirnog i neobojenog stakla, sastavljena od tri dijela „kupe“ (odgovarajućeg obujma i oblika tulipana ili kaleža) , stalka (još zvanog kraćeg ili dužeg drška), te stope koja omogućava da čaša stabilno stoji na stolu.
  
 
Da bi u vinu bolje vidjeli ono što zapažamo vidom, čaša se ne drži za kupu. Manje je za to važno da se takvim držanjem vino zagrijava, s obzirom da bi ono moralo biti posluženo na odgovarajućoj temperaturi.
 
Da bi u vinu bolje vidjeli ono što zapažamo vidom, čaša se ne drži za kupu. Manje je za to važno da se takvim držanjem vino zagrijava, s obzirom da bi ono moralo biti posluženo na odgovarajućoj temperaturi.
  
I konačno, zašto ne uživati u ritualu prezentacije i otvaranja boce (što najbolje rade sommelieri), i zašto ne uživati u zvuku ( koji je ugodniji ako je čaša pravilno punjena, ako je izrađena od kristalnog stakla i naročito ako se pravilno drži za ručku ili stalak). Kao odgovor na pitanje zašto se prilikom pijenja vina čašama kuca (pri čemu je angažirano i osjetilo za zvuk) najbolje odgovara otkriće o uvjetnim refleksima ruskog fiziologa Ivana Pavlova, koji je objasnio odgovor organizma na podražaj zvukom, za što mu je 1904. dodijeljena Nobelova nagrada iz medicine.
+
I konačno, zašto ne uživati u ritualu prezentacije i otvaranja boce (što najbolje rade [[sommelier]]i), i zašto ne uživati u zvuku ( koji je ugodniji ako je čaša pravilno punjena, ako je izrađena od kristalnog stakla i naročito ako se pravilno drži za ručku ili stalak). Kao odgovor na pitanje zašto se prilikom pijenja vina čašama kuca (pri čemu je angažirano i osjetilo za zvuk) najbolje odgovara otkriće o uvjetnim refleksima ruskog fiziologa Ivana Pavlova, koji je objasnio odgovor organizma na podražaj zvukom, za što mu je 1904. dodijeljena Nobelova nagrada iz medicine.

Inačica od 14:11, 29. studenoga 2012.

Za razliku od načina kako se drži čaša s vodom, pivom, bezalkoholnim, alkoholna i jakim alkoholnim pićem, pravilnim držanjem čaše s vinom bolje se zapažaju (posebni - specijalni osjetilima vidom, njuhom, okusom) njegova dobra (aroma, bouquet, sortnost, starost, teroar itd.) i loša svojstva (bolesti i mane).

Uz navedena posebna osjetila vid, njuh, okus i sluh i ravnotežu, postoje i osjetila koja se nalaze po cijelom tijelu, koja označavamo kao tjelesna ili somatička, a to su dodir, opip, vibracija, tlak, studen, toplina i bol. Sa svima njima kontaktiramo s vanjskim svijetom, zapažajući ograničena područja i kažemo osjećajni je svijet ograničen.

-Osjetom vida (okom) otkrivamo boju, bistroću, živost, tekućost, iskrenost i prisutnost plinova (koji se manifestiraju iskrenjem i pjenjenjem).

-Njuhom (za koji su osjeti u nosu) otkrivamo ugodne (miris) i neugodne (vonj, zadah) senzacije koje uspoređujemo sa tvarima kod kojih su ta svojstva naglašena jer, s obzirom na izuzetnu složenost tog osjeta nisu utvrđena temeljna osjetna svojstva. To je razlog da opisujući te senzacije riječima kažemo da vino ima cvjetni, kamforni, mentolni, esterni , mošusni miris, odnosno gnjili, sudovni, ili neki drugi vonj. Gradišćanski Hrvati, a jednako tako i u hrvatskom kajkavskom govoru takav osjet, koji obuhvaća i ugodu i neugodu naziva se duhà.

-Okusom (za koji su osjetni pupoljci pretežno smješteni na jeziku, a manjim dijelom i na nepčanom luku, nazofarinksu i stražnjoj stijenci ždrijela) registriramo kombinaciju četiriju osnovnih svojstava (kiselo, slano, slatko, gorko, kojima neki dodaju i peti osnovni osjet umami, što prevedeno s japanskog jezika označava „okusno i suštinsko“).

-Ostala posebna osjetila za zvuk i ravnotežu (pomoću kojih kontaktiramo sa vanjskim svijetom) smještena su u uhu.

Iz do sada opisanog lako zaključujemo odgovor na pitanje kako valja držati vinsku čašu (koja nije ni bukaleta, ni bukara, ni trilikum, ni šalica, ni boca ...) već posuda izrađena iz prozirnog i neobojenog stakla, sastavljena od tri dijela „kupe“ (odgovarajućeg obujma i oblika tulipana ili kaleža) , stalka (još zvanog kraćeg ili dužeg drška), te stope koja omogućava da čaša stabilno stoji na stolu.

Da bi u vinu bolje vidjeli ono što zapažamo vidom, čaša se ne drži za kupu. Manje je za to važno da se takvim držanjem vino zagrijava, s obzirom da bi ono moralo biti posluženo na odgovarajućoj temperaturi.

I konačno, zašto ne uživati u ritualu prezentacije i otvaranja boce (što najbolje rade sommelieri), i zašto ne uživati u zvuku ( koji je ugodniji ako je čaša pravilno punjena, ako je izrađena od kristalnog stakla i naročito ako se pravilno drži za ručku ili stalak). Kao odgovor na pitanje zašto se prilikom pijenja vina čašama kuca (pri čemu je angažirano i osjetilo za zvuk) najbolje odgovara otkriće o uvjetnim refleksima ruskog fiziologa Ivana Pavlova, koji je objasnio odgovor organizma na podražaj zvukom, za što mu je 1904. dodijeljena Nobelova nagrada iz medicine.

Osobni alati