industrijske vinarije

[[su [[podrum|vinarije]] velikog kapaciteta prerade [grožđe|[grožđa]] i dorade proizvoda iz grožđa i [[vino|vina]] u kojima se ti poslovi obavljaju po principima industrijskog rada (kojeg karakterizira strojni kontiunirani rad i veliko serijska proizvodnja standardne kvalitete). Prve  vinarije na području Republike Hrvatske koje su se kod nas nazivale industrijskim (iako to one u cijeosti nisu bile), a koje su djelomično opremane strojevima po uzoru na već postojeće slične preradbene i doradbene kapacitete u razvijenim vinogradarsko-vinarskim zemljama, podignute su u Umagu, Starigradu na Hvaru, Benkovcu i Imotskom. U takvim je vinarijama pretežni dio [[podrumskog suđa]] bio izgrađen iz [[betonska vinska cisterna|betona]], a znatno manji iz [[drvena vinska bačva|drva]]. Preradba grožđa i [[flaširanje vina]] i proizvoda iz grožđa i vina obavljane su strojno, a s obzirom da su ti proizvodni pogoni u najvećem broju bili građeni nadzemno i da nisu bili opskrbljeni rashladnim uređajima, pretežno su se proizvodila [[stolno vino|stolna vina]]. Napretkom  vinogradarsko vinarske tehnologije ([[tijesak|pneumatski tijesci]], [[metalne vinske posude|suđe iz nehrđajućeg čelika]], [[vinifikatori]], [[preradba grožđa u atmosferi inertnih plinova]], barique bačve, prelazak na flaširanje u sterilne [[boca|boce]] itd.) i obrazovanjem [[vinogradar]]skih i [[enolog|vinarskih]], komercijalnih, ugostiteljskih, [[sommelier]]skih drugih u tom poslu potrebnih kadrova), [[vinogradarstvo]] je i u svijetu i u RH doživjelo značajni uzlet.<br>Vidi:[[Hrvatska]], [[poljoprivredno školstvo]], [[Žanko, Vanja]], [[Veselič, Miran]], [[Dražić, Slavko]], [[Šantek, Miljenko]], [[klet]],