Vinopedia - riznica znanja o lozi i vinu

gnojidba vinove loze

Izvor: Vinopedia
Skoči na: orijentacija, traži

kao dio znanosti o ishrani bilja, utemeljena je na otkrićima velikog kemičara Justusa von Liebiga (1803.-1873.) koji je prvi dokazao da je CO2 iz zraka jedini izvor biljci potrebnog ugljika. Hranjive mineralne tvari i dušik biljka u pravilu prima korijenskim sustavom iz tla. S obzirom na to da se svake godine iz tla odnose znatne količine kalija, kalcija, fosfora, dušika i drugih tvari (berbom i rezidbom, npr.), gnojidbom ih je potrebno tlu ponovo vratiti.
Koliko se lozi potrebnih hranjivih sastavina iz tla godišnje iznese, ovisi o urodu, tipu tla, načinu obrade, nagibu itd., a da bi se to utvrdilo, (kao i da bi se ispitao aktualni aciditet, struktura i dubina tla, sadržaj humusa i dr.) prije sadnje vinograda je potrebno obaviti fizikalnu i kemijsku analizu. Stručna ustanova koja taj posao obavlja, na temelju nalaza će preporučit kojim i kolikom količinom gnojiva valja obaviti tzv. melijorativnu i gnojidbu vinograda u rodu. Optimalni sadržaj u tlu potrebnih hraniva iskazuje se u mg ili u postocima na kg tla, te se na temelju tih podataka poduzimaju daljnje agrotehničke mjere i izbor lozne podloge. S obzirom na strukturu, visoku ili nisku opskrbljenost vodom, okrenutost suncu itd. nakon obavljenih pripremnih radova (krčenja, uređenja odvodnih kanala, puteva itd.) tlo se rigola (strojno ili ručno) uz odgovarajuću meliorativnu gnojidbu. Ako je u tlu sadržaj humusa od 3 do 5%, fosfora (kao P2O5) od 15 do 20 mg/kg tla, kalija (kao K2O) od 20 do 25 mg/kg, a fiziološki aktivnog vapna od 18 do 22%, govorimo o povoljnom vinogradarskom tlu. Najčešće to nije tako, pa se redovito obavlja i meliorativna i gnojidba rodnog vinograda i to i organskim i mineralnim gnojivima.
Meliorativnu gnojidbu obavlja se sa znatno većim količinama i organskih (primjerice stajskim gnojem najčešće od 50 do 80 t/ha), a jednako tako i mineralnih, najčešće složenih - NPK gnojiva (fosfora i kalija od 500 do 800 kg/ha, a dušika od 170 do 200 kg/ha). Ovisno o kiselosti tla, dodatak kalcijskog karbonata (CaCO3, postupkom kojeg nazivamo kalcifikacija) dodaje se i do 5 t/ha, stim da taj posao valja obaviti godinu ili dvije prije sadnje vinograda.
Unošenjem u tlo potrebnih količina organskih i mineralnih gnojiva, vinogradar održava potrebnu ravnotežu i potpomaže brži rast i razvoj, utječe na opseg i kakvoću uroda, uključujući i neposredan i posredan utjecaj hraniva na zdravstveno stanje loze, a ako to obavlja u skladu nitratne direktive postupa optimalno ekonomski i ekološki. Organskim gnojivima (glistincem, kompostom, stajskim gnojem i zelenom gnojidbom) tlu se vraćaju minerali, ali se i obnavlja mineralizirana organska tvar i time popravlja njegov sastav, reakcija (pH) i apsorpcijska moć, te bakteriološki naboj.
Stajski gnoj se, kao što je već istaknuto, vinogradarskom tlu u pravilu i najviše dodaje u trenutku pripreme tla za sadnju loze, tj. u doba rigolanja (tzv. meliorativna gnojidba) i to u količini koju valja odrediti na temelju tipa tla, nagnutosti, klimatskih prilika na tom području i pedološke analize tla (kojom se utvrde već prisutne raspoložive količine hranjivih tvari), a one obično iznose oko 420 dt/ha, (što odgovara količini od oko 200 kg dušika na hektar). U rodnom vinogradu gnojidba stajskim gnojem provodi se obično svake treće ili četvrte godine dodatkom od 340 dt/ha, (što odgovara količini od 170 kg dušika na hektar). Ako se tlu dodaje glistinac (od lišća, stajskog gnoja i ostalih biljnih otpadaka) u količini od oko 40 dt/ha godišnje, postiže se najveći stupanj povećanja ekonomičnosti (i do 175%).
Zelena gnojidba (lat. sideracija) je postupak zaoravanja najčešće, posebno za to uzgojenih odgovarajućih travnatih kultura. Najčešće su to leguminoze zaoravanjem kojih se u tlo unosi organska tvar, ali i znatne količine dušika (od 100 do 150 kg čistog N/ha) koji iz zraka fiksiraju bakterije što žive na njihovu korijenu. U ovu vrstu (zelene) gnojidbe ubraja se i malčiranje, tj. višekratna košnja zatravljenih vinograda. Tako pokošena trava ne iznosi se iz vinograda, već se ostavlja (u pravilu oko čokota) da bi se tu mineralizirala i da bi čuvala vlagu tla od ishlapa.
Mineralna se gnojiva u konvencionalnom vinogradarstvu mogu tlu dodavati svako za sebe ili kao mješavine.
Razna dušična gnojiva sadrže različite količine dušika (od 15% kod čilske salitre do 46% kod uree). Dušik se u tim gnojivima nalazi u nitratnom, amonijskom ili amidnom obliku. Kod nas se najviše koristi kalcijsko (vapneno) amonijski nitrat (KAN) s 27% N. S obzirom na to da se berbom, rezidbom i otpalim lišćem svake godine iz tla iznese oko 50-150 kg N/ha, gnojidbom s oko 200 do 400 kg KAN-a po ha, ovaj će se gubitak nadoknaditi-vratiti tlu. S obzirom na to da je u tom gnojivu i mljeveni dolomit, uz popravak kiselosti (neutralizaciju) tlu se istovremeno dodaje i biljci neophodan element magnezij.
I fosfornih gnojiva ima više vrsta, od kojih se pred pedesetak godina kod nas najviše upotrebljavalo superfosfat, a na kiselim tlima još i Thomasova drosga (koju uz kameno brašno i kameni fosfat dopuštaju i propisi u ekološkom vinogradarstvu). Ta se gnojiva kod nas više ne nude na tržištu, jer ih učinkovito zamjenjuju NPK gnojiva uz dodatak vapnenca ili dolomita. Najprikladnija NPK gnojiva (u kojima je kalij u obliku sulfata) su ona formulacije 7:14:21 (postoje i formulacije 5:20:30, 5:15:30, 7:20:30, 8:26:26 i 10:30:20).
Kalijev sulfat s oko 60% K2O najprikladnije je kalijevo gnojivo, pa mu se stoga daje prednost pred kalijevim kloridom. To gnojivo (K-sulfat) sadrži oko 40% K2O. Valja znati da se u pravilu dušična gnojiva (KAN i Urea) zbog brze topivost uvijek dodaju u proljeće, a kalijeva i fosforna zbog slabe mobilnosti tih elemenata, u jesen. Napomenimo i ovdje (kao i kod fosfornih gnojiva) da je u eko-vinogradarstvu dopušteno dodavati kalijev sulfat (nakon analize tla i prijave ustanovi pod čijim je nadzorom takva proizvodnja), a jednako i neke druge vrste K-gnojiva, poput kalija od morskih algi, s tim da se one za sada ne nude na našem tržištu. Dodatkom kalijeva sulfata tlo se obogaćuje i bioelementom sumporom, kojeg biljka (u našem primjeru v.l.) uzima korjenskim sustavom u formi sulfata. Tog biljci potrebnog elementa ima i u nekim drugim miješanim gnojivima, međutim on u tlo (a dijelom i preko lista u biljku) dospijeva i putem oborina, te naročito putem pripravaka koji se koriste u zaštiti. U pepelu drva uz oko 20% K2O ima i oko 5% P2O5. Berbom i rezidbom najviše se iz tla iznese upravo kalija (i do 200 kg s 1 ha), pa gnojidbom tu količinu valja vratiti tlu.
Mljeveni vapnenac i dolomit (kod nas su najviše upotrebljavana vapnena, odnosno kalcijeva gnojiva, a u novije vrijeme i od Petrokemije d.d. (utemeljenoj u Kutini 1968. godine) tržištu ponuđeni granulirani Ferdolomit) poboljšivači su strukture i pH kiselih tala, i lozi potrebna hraniva za normalan rast. S obzirom na to da ta gnojiva s jedne strane koče aktivnost nekih toksičnih tvari u tlu, a s druge potiču veću iskoristivost ostalih biljci potrebnih hranjivih tvari, ona su izraziti poboljšivači tla. Uz obogaćivanje tla potrebnim kem. tvarima (kalcijem i magnezijem), a kad je riječ o Ferdolomitu tada još i sa dušikom, fosforom i kalijem (od kojih svakog od nabrojenih to gnojivo sadrži oko 3%), te utjecajem na veću iskoristivost ostalih već u tlu prisutnih gnojiva, vapnena i dolomitna gnojiva popravljaju kako fizikalna (pH) tako i biološka svojstva tla, pa ih s pravom nazivamo poboljšivačima, čija je primjena dopuštena i u ekološkom vinogradarstvu. Od kalcijevih gnojiva spomenimo još kalcijev cijanamid ((CaCN2), kalcijev fosfat (Ca3(PO4)2) i kalcijev nitrat (Ca(NO3)2.
Magnezij (kojeg, kao što je već rečeno u tlo unosimo mljevenim dolomitom) je značajan element u ishrani bilja jer je potreban za nastanak lisnog zelenila-klorofila. Njegov nedostatak u tlu je vrlo rijetka pojava, jer se već u stajskom gnoju, fosfornim, KAN i drugim gnojivima nalaze dovoljne količine ovog elementa, pa je dodatak cit. dolomitnog gnojiva tlu potreban prvenstveno kao već opisani poboljšivač.
Od miješanih gnojiva kod nas je najčešće u upotrebi NPK (nitrofoskal), koji sadrži sva tri glavna biljci potrebna elementa u raznim koncentracijama (od 7:14:21 do 15:15:15) i taj se odnos u pravilu vidljivo deklarira. Na temelju tih podataka i podataka o već postojećem sadržaju dušika, fosfora i kalija, što se dobiju analizom tla, preračunavaju se, npr. potrebne doze ovih mineralnih gnojiva.
Uz klasičan način gnojidbe vinove loze, dodatkom org. ili mineralnih hraniva u tlo, pri čemu je najbolje potrebne količine izračunavati, kako je već istaknuto, na temelju prethodno obavljene pedološke analize (i u skladu nitratne direktive), ponekad se primjenjuje tzv. folijarna gnojidba. Taj se oblik gnojidbe preko lista najčešće provodi na temelju prethodno obavljene folijarne dijagnostike. Valja međutim znati da sadržaj (mikro i makro) elemenata u listu nije statičan, on se mijenja zavisno od vegetacijskog razdoblja, pa će stručnjak koji obavlja takovu analizu o tome voditi računa. U konvencionalnom vinogradarstvu preporuča se ovaj oblik gnojidbe, naročito s ciljem dodatka mikroelemenata (željeza, bora, cinka, bakra i dr.). Zbog pomanjkanja magnezija npr., naročito u prvoj godini nakon sadnje, lišće loze žuti, pa valja voditi računa i o tom bioelementu. Na tržištu RH takva tekuća gnojiva u kojima su spomenuti mikroelementi bor (u Fertini B u kojem je bor prisutan u količini od 4% uz 3% dušika), kalcij (u Fertina Ca sa 12% Ca i 8% N2) i željezo (u Fertina Fe) proizvodi i tržištu nudi Petrokemija d.d. Kutina, s tim da valja voditi računa o koncentraciji pripravka. Za Fertinu Ca ona je najčešće oko 1,5% (odnosno 1,5 l/na 100 l zaštitnog sredstva), za Fertinu B oko 1% (1 litra na 100 l zaštitnog sredstva), a za Fertinu Fe oko 0,15% (ili 15 ml na 100 l zaštitnog sredstva). Naime, ova se gnojidba, u pravilu, obavlja istodobno sa prskanjem mješavine zaštitnog sredstva i u tu svrhu posebno pripremljenog preparata, koji uz hranjive elemente i mikroelemente nerijetko sadrži i biljne hormone rasta (auksine), a ponavlja se višekratno u vrijeme najintenzivnijeg rasta vinove loze.
Na kraju ovog kratkog prikaza o gnojidbi, koji je samo mali dio znanosti o hranidbi bilja, valja istaći da je uz sve rečeno sadržaj fiziološki aktivnog vapna u tlu značajan i za izbor podloge. S obzirom na to da se europska vinova loza, u cilju zaštite od filoksere, može uspješno uzgajati (s izuzetkom na pjeskovitim tlima) samo ako je cijepljena na odgovarajuću loznu podlogu čiji izbor uvjetuje ponajprije odgovarajući sadržaj fiziološki aktivnog vapna u tlu, značajno je naglasiti kako upravo tom sastojku tla valja obratiti posebnu pozornost. Naime, vapno je vrlo mobilna hranjiva tvar u tlu, koja se gubi ispiranjem u niže slojeve i iznošenjem uroda. Berbom, rezidbom i gubitkom lista sa 1 ha vinograda približno se iznese svake godine od 100 do 300 kg dušika, od 100 do 200 kg kalija, od 50 do 100 kg kalcija i od 20 do 40 kg i fosfora i magnezija, dok je iznošenje mikroelemenata znatno manje (željeza od 1 do 2 kg, bora oko 0,5 kg itd.). Vinogradari najčešće razmišljaju kako tlu vratiti dušik, kalij i fosfor, pa i neke mikroelemente, a na gnojidbu bioelementom vapnom (u formi kalcijeva karbonata i dolomita, koje uz popravljanje fizikalnih svojstva tla i otklanjajući poremetnju u fiziologiji prehrane v. l., te na taj način utječući i na zdravstveno stanje vinograda i na povećan urod), nerijetko zaboravljaju. Da bi se odredila optimalna količina takvih gnojiva i poboljšivača potrebno je prethodno provesti kemijsku i pedološku analizu, pa će se na temelju utvrđenih podataka o vrijednostima pH i sadržaju fiziološki aktivnog vapna, kao i tipa tla i vrste gnojiva koji će se u tlo unijeti izračunati optimalna neutralizacijska vrijednost i potrebna količina karbonatnog gnojiva, te odrediti (jedno ili višekratna) dinamika njegova unošenja u tlo.
Podsjetimo da je tlo pravilno opskrbljeno sa biljci potrebnim hranjivima tek onda kada sadrži određenu količinu zraka (od 20 do 25%, što ovisi od tipa tla i što se postiže obradbom), vode (do 25%), humusa (od 4-5%) i svih potrebnih joj mineralnih sastojaka u ravnomjernom odnosu.
Zakonom o gnojivima i poboljšivačima tla (NN 163/03.) koji je zamijenio ranije važeći Zakon o kvaliteti, kontroli kvalitete i prometu mineralnih gnojiva (NN 43/92.) propisani su uvjeti za promet ovim tvarima i usklađeni s onima koji se primjenjuju na području EU. U tijeku 2008. godine donijet je Pravilnik o poljoprivrednoj praksi u korištenju gnojiva (NN 56/08) kojemu je osnovna zadaća zaštita voda u skladu Zakona o vodama (NN 107/95 i 150/05). Taj pravilnik za dušična gnojiva i poglavito za stajski gnoj propisuje količine ovisno o blizini vodotoka i izvorišta, nagiba i tipa tla, kao i razdoblja u tijeku kalendarske godine, kada je takva gnojidba dopuštena. Prilikom gnojidbe tla valja brinuti i o sustavu zaštite okoliša (Integradet Pollution Prevention and Control za koji je postupak kratica IPPC), kako bi se udovoljilo standardima koje propisuje Europska Unija s ciljem smanjenja plinova u atmosferu i štetnih tvari u tlo. I za ove poslove (kao i za brojne vezane uz zaštitu bilja od bolesti i štetnika) preporuča se konzultacija sa stručnim osobama koje se bave ovim segmentom vinogradarstva.
Vidi: trsna uš, lozne podloge, kloroza, fliš, ekonomija u vinogradarstvu i vinarstvu,.

Osobni alati