Vinopedia - riznica znanja o lozi i vinu

chardonnay

Izvor: Vinopedia
(Usporedba među inačicama)
Skoči na: orijentacija, traži
Redak 1: Redak 1:
[[Slika:Chardonay.jpg|200px|thumb|left|chardonnay (ECR)]](čit. šardone), franc. vinska sorta bijelog grožđa koju čak i neki [[ampelografija|ampelografi]] pogrešno poistovjećuju s [[pinot bijeli|pinotom bijelim]]. Vjerojatno je tome razlog što se ova sorta ponegdje naziva i pinot chardonnay, iako s ostalim sortama pinota (p. bijeli, p. sivi i p. crni) genetski (tj. botanički) nema sličnosti ni rodbinske veze. Ova je sorta priznata na vinskoj izložbi u Lionu, 1872. Uža joj je domovina pokrajina [[Champagne]] i Burgundija odakle se zbog primjerene otpornosti na [[siva plijesan|sivu plijesan]], i zbog stalne rodnosti, a naročito zbog kakvoće vina što se dobije preradbom njena grožđa, proširila više ili manje po svim kontinentima. Ovoj sorti snažna rasta više odgovara dugi rez, ali podjednako dobro uspijeva i na drugim uzgojnim oblicima, uključujući i onaj koji je prilagođen za mehaniziranu berbu. Pravilnikom o [http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/313420.html Nacionalnoj listi priznatih kultivara vinove loze u RH (NN 159/04.)] njen se uzgoj preporuča u svim podregijama izuzev u podregiji Srednja i južna Dalmacija. Mali piramidalni grozdovi, u pravilu uvijek s jednim krilcem i s podjednako razvijenim, srednje velikim, slatkim i ugodno kiselim bobicama puni su soka, pa moraju biti vinificirani neposredno poslije berbe. Vina chardonnaya su odlična osnova za proizvodnju [[pjenušavo vino|pjenušca]]. Zbog velikog interesa za ovu sortu, mnogi su uzgajivači nastojali selekcijom uzgojiti [[klon]] koji bi bio još bolji. To je pošlo za rukom francuskim (11 klonova) i talijanskim stručnjacima, pa se, primjerice (iz rasadnika Rauscedo) tržištu nudi chardonnayev klon R8, (vina dobivena iz njegova grožđa imaju iznimnu finoću) i chardonnay-klon R4 Mousque (iz kojega se dobiju vina prikladna za sljubljivanje s drugim [[muškat|muškatnim vinima]]). Od ukupno 37 hrvatskih vina chardonnay s oznakom kontroliranog zemljopisnog podrijetla (1997./1998.) u kategoriju vrhunskih uvrštena su tri (jedan iz vinogorja Đakovo, dva iz vinogorja Međimurje), 22 su kvalitetna (od čega šest iz podregije Plešivica, po pet iz podregije Prigorje-bilogora i Zagorje-Međimurje, četiri iz podregije Slavonija i dva iz podregije Istra), a u skupini stolnih vina s [[k.z.p.]] uvršteno ih je ukupno dvanaest.<br>Vidi: [[klevner]]
+
[[Slika:Chardonay.jpg|200px|thumb|left|chardonnay (ECR)]](čit. šardone), franc. vinska sorta bijelog grožđa koju su pred dvadesetak i više godina čak i neki ugledni [[ampelografija|ampelografi]] pogrešno poistovjećivali s [[pinot bijeli|pinotom bijelim]]. Pred dvadesetak godina (točnije 1999.) molekularno-genetskim postupcima (zaslugom znanstvenika Bowers i suradnika.) dokazano je da je jedan od roditelja tog vrlo cijenjenog i rasprostranjenog kultivara iz skupine pinota, a drugi sorta bijelog grožđa (koja se je uzgajala krajem XIX. stoljeća u Hrvatskoj (i to u vinogorjima današnje kontinentalne regije) i čije je ime biela belina velika, ali i na području Štajerske, gdje se je nazivala Heunisch weisser. Između ostalih, zapis o spomenutoj belini ostavio nam je i jedan od tadašnjih najpoznatijih ampelografa Hermann Goethe u knjizi Ampelographie - Rebenkunde, Zweite Auflage z 1887. godine, kao voditelj međunarodnog ampelografskog povjerenstva (na njemačkom Geschaftsleiter der internationalen ampelographischen Kommission). Kultivar chardonnay je priznata na vinskoj izložbi u Lionu, 1872. Tvrdi se da joj je uža domovina okrug Macconais, regija Burgundija, te da je ime dobila po istoimenom nazivu sela Chardonnaya. U Francuskoj se uzgaja u Alzasu, u pokrajini [[Champagne]] te u Burgundija odakle se zbog primjerene otpornosti na [[siva plijesan|sivu plijesan]], i zbog stalne rodnosti, a naročito zbog kakvoće vina što se dobije preradbom njena grožđa, proširila po svim kontinentima. Ovoj sorti snažna rasta više odgovara dugi rez, ali podjednako dobro uspijeva i uz primjenu drugih uzgojnih oblika, uključujući i onaj koji je prilagođen za mehaniziranu berbu. Pravilnikom o [http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/313420.html Nacionalnoj listi priznatih kultivara vinove loze u RH (NN 159/04.)] njen se uzgoj preporuča u svim podregijama izuzev u podregiji Srednja i južna Dalmacija. Mali piramidalni grozdovi, u pravilu uvijek s jednim krilcem i s podjednako razvijenim, srednje velikim, slatkim i ugodno kiselim bobicama puni su soka, pa moraju biti vinificirani neposredno poslije berbe. Vina chardonnaya su odlična osnova za proizvodnju [[pjenušavo vino|pjenušca]]. Zbog velikog interesa za ovu sortu, mnogi su uzgajivači nastojali selekcijom uzgojiti [[klon]] koji bi bio još bolji. To je pošlo za rukom francuskim (11 klonova) i talijanskim stručnjacima, pa se, primjerice (iz rasadnika Rauscedo) tržištu nudi chardonnayev klon R8, (vina dobivena iz njegova grožđa imaju iznimnu finoću) i chardonnay-klon R4 Mousque (iz kojega se dobiju vina prikladna za sljubljivanje s drugim [[muškat|muškatnim vinima]]). Od ukupno 37 hrvatskih vina chardonnay s oznakom kontroliranog zemljopisnog podrijetla (1997./1998.) u kategoriju vrhunskih uvrštena su tri (jedan iz vinogorja Đakovo, dva iz vinogorja Međimurje), 22 su kvalitetna (od čega šest iz podregije Plešivica, po pet iz podregije Prigorje-bilogora i Zagorje-Međimurje, četiri iz podregije Slavonija i dva iz podregije Istra), a u skupini stolnih vina s [[k.z.p.]] uvršteno ih je ukupno dvanaest.<br>Vidi: [[klevner]]
 
[[category:sorte vinove loze]]
 
[[category:sorte vinove loze]]

Inačica od 19:18, 1. srpnja 2010.

chardonnay (ECR)
(čit. šardone), franc. vinska sorta bijelog grožđa koju su pred dvadesetak i više godina čak i neki ugledni ampelografi pogrešno poistovjećivali s pinotom bijelim. Pred dvadesetak godina (točnije 1999.) molekularno-genetskim postupcima (zaslugom znanstvenika Bowers i suradnika.) dokazano je da je jedan od roditelja tog vrlo cijenjenog i rasprostranjenog kultivara iz skupine pinota, a drugi sorta bijelog grožđa (koja se je uzgajala krajem XIX. stoljeća u Hrvatskoj (i to u vinogorjima današnje kontinentalne regije) i čije je ime biela belina velika, ali i na području Štajerske, gdje se je nazivala Heunisch weisser. Između ostalih, zapis o spomenutoj belini ostavio nam je i jedan od tadašnjih najpoznatijih ampelografa Hermann Goethe u knjizi Ampelographie - Rebenkunde, Zweite Auflage z 1887. godine, kao voditelj međunarodnog ampelografskog povjerenstva (na njemačkom Geschaftsleiter der internationalen ampelographischen Kommission). Kultivar chardonnay je priznata na vinskoj izložbi u Lionu, 1872. Tvrdi se da joj je uža domovina okrug Macconais, regija Burgundija, te da je ime dobila po istoimenom nazivu sela Chardonnaya. U Francuskoj se uzgaja u Alzasu, u pokrajini Champagne te u Burgundija odakle se zbog primjerene otpornosti na sivu plijesan, i zbog stalne rodnosti, a naročito zbog kakvoće vina što se dobije preradbom njena grožđa, proširila po svim kontinentima. Ovoj sorti snažna rasta više odgovara dugi rez, ali podjednako dobro uspijeva i uz primjenu drugih uzgojnih oblika, uključujući i onaj koji je prilagođen za mehaniziranu berbu. Pravilnikom o Nacionalnoj listi priznatih kultivara vinove loze u RH (NN 159/04.) njen se uzgoj preporuča u svim podregijama izuzev u podregiji Srednja i južna Dalmacija. Mali piramidalni grozdovi, u pravilu uvijek s jednim krilcem i s podjednako razvijenim, srednje velikim, slatkim i ugodno kiselim bobicama puni su soka, pa moraju biti vinificirani neposredno poslije berbe. Vina chardonnaya su odlična osnova za proizvodnju pjenušca. Zbog velikog interesa za ovu sortu, mnogi su uzgajivači nastojali selekcijom uzgojiti klon koji bi bio još bolji. To je pošlo za rukom francuskim (11 klonova) i talijanskim stručnjacima, pa se, primjerice (iz rasadnika Rauscedo) tržištu nudi chardonnayev klon R8, (vina dobivena iz njegova grožđa imaju iznimnu finoću) i chardonnay-klon R4 Mousque (iz kojega se dobiju vina prikladna za sljubljivanje s drugim muškatnim vinima). Od ukupno 37 hrvatskih vina chardonnay s oznakom kontroliranog zemljopisnog podrijetla (1997./1998.) u kategoriju vrhunskih uvrštena su tri (jedan iz vinogorja Đakovo, dva iz vinogorja Međimurje), 22 su kvalitetna (od čega šest iz podregije Plešivica, po pet iz podregije Prigorje-bilogora i Zagorje-Međimurje, četiri iz podregije Slavonija i dva iz podregije Istra), a u skupini stolnih vina s k.z.p. uvršteno ih je ukupno dvanaest.
Vidi: klevner
Osobni alati