Vinopedia - riznica znanja o lozi i vinu

bakterije

Izvor: Vinopedia
Inačica od 11:48, 27. ožujka 2013. koju je unio/unijela Ivo (Razgovor | doprinosi)
Skoči na: orijentacija, traži

su jednostanična i najbrojnija živa bića. Nemaju stanične jezgre ni staničnih organela (izuzev ribosoma u kojima se sintetiziraju proteini). S obzirom na otkrivene okamine takvih bića (čija se starost procjenjuje na 2,8 milijardi godina), znanost zaključuje da s njima započima evolucija živog organskog svijeta. Otkriće bakterija započima nakon otkrića mikroskopa i to zaslugom Antony von Leewenhuka (1632,-1723.), koji je 1685. godine upozorio na postojanje takvih jednostaničnih živih bića. Mikroskopi koje je izradio spomenuti nizozemski tekstilni trgovac a kasnije i proizvođač tekstila imali su moć povećanja od 275 do najviše 500 puta. Žestoko osporavanje takvih Leewenhukovih nalaza (slično kao i kasnije osporavanje Darvinovih tvrdnji o evoluciji i postanku vrsta) bilo je suprotno s obzirom na do tada je i dugo nakon toga uvažavano drugačije tumačenje nastanka života na Zemlji. Tek oko 150 godina nakon otkrića navedenih živih bića (točnije 1828. godine) ona su nazvana bakterion (što na starogrčkom označava štapić, da bi se tek kasnije otkrilo da postoje i drugi oblici poput cocci i spirile). Ta jednostanična bića dugo su svrstavana među biljno carstvo. Tek su 1930., nakon donošenja nove taksonomije (tj. sistematike), svrstane u posebno nadcarstvo koje je nazvano procaryota (što na starogrčkom jeziku označava ono što je nastalo pro-prije i karyon-jezgre. Bakterije se najčešće bespolno razmnožavaju i to dijeljenjem, a mnoge od njih (za razliku od ostalih živih bića) mogu opstati i u iznimno nepovoljnim uvjetima (visokim temperaturama, niskom stanju pH i visokom tlaku). Znanost koja proučava to područje naziva se bakteriologija, a zahvaljujući brojnim bakteriolozima (poput najčeše spominjanih Louisa Pasteura (1822.-1895.) i Roberta Kocha (1843.-1910.) i napredku tehnologije (u pogledu izrade mikroskopa s većim povećanjem, te otkrićem elektronske mikroskopije i tzv. skenirajuće tunelske mikroskopije (STM), što se zbilo u osamdesetim godinama XX. stoljeća, u kojem su ubrzani elektroni zamijenili zrake svijetlosti, pa prolazeći kroz elektronska polja prstenastih elektromagneta (što je u ovom slučaju zamjena za staklene leće), omogućili pogled u strukturu ne samo bakterija, već i od bakterija manjih živih bića (poput virusa, aminokiselina, atoma i molekula), što je omogućilo odgovore na mnoga, do tada nerazjašnjena pitanja. Jedno od najznačajnijih otkrića takve vrste zacijelo je objašnjenje strukture nukleinskih kiselina (i DNK), čime je objašnjena struktura gena i dat odgovor na brojna pitanja iz područja genetike. Bakterije, moglo bi se reći žive posvuda, u tlu, vodi, na (i u) drugim živim bićima. U nepovoljnim uvjetima, da bi se održale, stvaraju otporne oblike koje nazivamo sporama. Neke su od njih autotrofi (koji kemijskom sintezom stvaraju potrebnu im organsku tvar), druge heterotrofi (koji žive na račun drugih živih organizama ili na organskoj tvari uginulih organizama). Prema tome svrstavaju se u parazite ili saprofite, a s obzirom na odnos prema kisiku na aerobe ili anaerobe. Zahvaljujući bakterijama, organska se tvar u prirodi razgrađuje - mineralizira. Bakterije koje žive na korjenu djeteline (i nekih drugih biljaka) vezuju dušik iz zraka i na taj način obogaćuju tlo tim, za život biljaka važnim bioelementom. Pojedine skupine bakterija uzročnici su raznovrsnih vrenja (octeno, mliječno-kiselo, jabučno-mliječno i dr.), koje prema interesu čovjek potiče ili koči, neke druge bakterije uzročnici su bolesti bilja (pa i vinove loze i bolesti vina), životinja i čovjeka. Od do sada otkrivenih i opisanih manji se broj svrstava u štetne (patogene), a znatno veći u korisne, bez kojih se ne bi odvijali brojni za život važni procesi (među koje se na temelju značajnih znanstvenih otkrića genetičara sa zagrebačkog instituta Ruđer Bošković, dr. Tomislava Domazeta Loše spontano provodi i evolucija genoma.
Vidi: mikroflora vina, bakterije vina, gnojidba vinove loze.

Osobni alati