Vinopedia - riznica znanja o lozi i vinu

alkalitet pepela mošta i vina

Izvor: Vinopedia
(Usporedba među inačicama)
Skoči na: orijentacija, traži
Redak 1: Redak 1:
se određuje zbog znanstvenog interesa i u cilju provjere prirodnosti tih proizvoda. Najveći dio [[pepeo u vinu|pepela u vinu]] i moštu čine soli  i oksidi [[kalij]]a, [[kalcij]]a i [[magnezij]]a, a najveći utjecaj na alkaličnost pepela u prirodnim vinima imaju najprisutniji karbonati kalija. Alkalitet pepela se iskazuje u mililitrima utrošene normalne otopine HCl za neutralizaciju one količine pepela koja je utvrđena analizom 1 L mošta ili vina odgovarajućim postupkom. U bijelim vinima taj se utrošak najčešće kreće između 10 i 20 ml, a kod crnih između 15 i 25 ml. S obzirom da je kalijski dio pepela u vodi topiv, a karbonatni (kalcija i magnezija) netopiv,  moguće je alkalitet tih odvojenih frakcija odvojeno mjeriti i usporediti. Kao što je poznato, sadržaj pepela u vinu varira ovisno o brojnim čimbenicima ([[sorta|sorti]], tlu, agrotehnologiji, tehnološkom postupku [[vinifikacija|vinifikacije]] itd.), a to znači da će u vinima s više pepela alkalitet biti veći, a u vinima s manje pepela manji. Prema tome, samo na temelju utrošene normalne kiseline u ml kojom je obavljena neutralizacija moguće je pogrešno prosuditi prirodnost [[mošt]]a ili [[vino|vina]], pa se to uspoređenje u prošlosti obavljalo na temelju relativnog alkaliteta topivog i netopivog dijela pepela (koji se označava kao alkalitetski broj), a taj se dobije kada se utvrđeni alkalitet topivog i alkalitet netopivog pepela iskazan u ml utrošene normalne otopine kiseline podijeli s težinom pepela u gramima, koja je izmjerena u količini od 1 L mošta ili vina, pa ako alkalitetni broj topivog dijela čini 2/3 ukupnog (a to znači zbira topivog i netopivog dijela pepela), postoji sumnja da je vinu dodan [[kominjak]] ili vino hibridnih [[bojadisari|bojadisara]]. Sada važećim Pravilnikom o fizikalno-kemijskim metodama analize mošta, vina i drugih proizvoda od grožđa i vina, te voćnih vina (objavljen u [[NN br.106/04]]) i postupkom ispitivanja aklaliteta pepela i drugih sastavina na temelju Pravilnika donijetim na temelju članka 37, stavka 4 Zakona o vinu (objavljenom u NN br. 96/03), detektira se doslađivanje mošta, pročišćenog ugušćenog mošta i vina primjenom nuklearne magnetske resonance deuterija (SNIF-NMR-FINS). <br>Vidi: [[kemijski sastav vina]].
+
se određuje zbog znanstvenog interesa i u cilju provjere prirodnosti tih proizvoda. Najveći dio [[pepeo u vinu|pepela u vinu]] i moštu čine soli  i oksidi [[kalij]]a, [[kalcij]]a i [[magnezij]]a, a najveći utjecaj na alkaličnost pepela u prirodnim vinima imaju najprisutniji karbonati kalija. Alkalitet pepela se iskazuje u mililitrima utrošene normalne otopine HCl za neutralizaciju one količine pepela koja je utvrđena analizom 1 L mošta ili vina odgovarajućim postupkom. U bijelim vinima taj se utrošak najčešće kreće između 10 i 20 ml, a kod crnih između 15 i 25 ml. S obzirom da je kalijski dio pepela u vodi topiv, a karbonatni (kalcija i magnezija) netopiv,  moguće je alkalitet tih odvojenih frakcija odvojeno mjeriti i usporediti. Kao što je poznato, sadržaj pepela u vinu varira ovisno o brojnim čimbenicima ([[sorta|sorti]], tlu, agrotehnologiji, tehnološkom postupku [[vinifikacija|vinifikacije]] itd.), a to znači da će u vinima s više pepela alkalitet biti veći, a u vinima s manje pepela manji. Prema tome, samo na temelju utrošene normalne kiseline u ml kojom je obavljena neutralizacija moguće je pogrešno prosuditi prirodnost [[mošt]]a ili [[vino|vina]], pa se to uspoređenje u prošlosti obavljalo na temelju relativnog alkaliteta topivog i netopivog dijela pepela (koji se označava kao alkalitetski broj), a taj se dobije kada se utvrđeni alkalitet topivog i alkalitet netopivog pepela iskazan u ml utrošene normalne otopine kiseline podijeli s težinom pepela u gramima, koja je izmjerena u količini od 1 L mošta ili vina, pa ako alkalitetni broj topivog dijela čini 2/3 ukupnog (a to znači zbira topivog i netopivog dijela pepela), postoji sumnja da je vinu dodan [[kominjak]] ili vino hibridnih [[bojadisari|bojadisara]]. Sada važećim Pravilnikom o fizikalno-kemijskim metodama analize mošta, vina i drugih proizvoda od grožđa i vina, te voćnih vina (objavljen u [[NN br.106/04]]) i postupkom ispitivanja aklaliteta pepela i drugih sastavina na temelju Pravilnika donijetim na temelju članka 37, stavka 4 Zakona o vinu (objavljenom u [[NN br. 96/03]]), detektira se doslađivanje mošta, pročišćenog ugušćenog mošta i vina primjenom nuklearne magnetske resonance [[teški vodik (D ili 2H), pokazatelj k.z.p.|deuterija]] (SNIF-NMR-FINS). <br>Vidi: [[kemijski sastav vina]].

Inačica od 10:30, 17. listopada 2012.

se određuje zbog znanstvenog interesa i u cilju provjere prirodnosti tih proizvoda. Najveći dio pepela u vinu i moštu čine soli i oksidi kalija, kalcija i magnezija, a najveći utjecaj na alkaličnost pepela u prirodnim vinima imaju najprisutniji karbonati kalija. Alkalitet pepela se iskazuje u mililitrima utrošene normalne otopine HCl za neutralizaciju one količine pepela koja je utvrđena analizom 1 L mošta ili vina odgovarajućim postupkom. U bijelim vinima taj se utrošak najčešće kreće između 10 i 20 ml, a kod crnih između 15 i 25 ml. S obzirom da je kalijski dio pepela u vodi topiv, a karbonatni (kalcija i magnezija) netopiv, moguće je alkalitet tih odvojenih frakcija odvojeno mjeriti i usporediti. Kao što je poznato, sadržaj pepela u vinu varira ovisno o brojnim čimbenicima (sorti, tlu, agrotehnologiji, tehnološkom postupku vinifikacije itd.), a to znači da će u vinima s više pepela alkalitet biti veći, a u vinima s manje pepela manji. Prema tome, samo na temelju utrošene normalne kiseline u ml kojom je obavljena neutralizacija moguće je pogrešno prosuditi prirodnost mošta ili vina, pa se to uspoređenje u prošlosti obavljalo na temelju relativnog alkaliteta topivog i netopivog dijela pepela (koji se označava kao alkalitetski broj), a taj se dobije kada se utvrđeni alkalitet topivog i alkalitet netopivog pepela iskazan u ml utrošene normalne otopine kiseline podijeli s težinom pepela u gramima, koja je izmjerena u količini od 1 L mošta ili vina, pa ako alkalitetni broj topivog dijela čini 2/3 ukupnog (a to znači zbira topivog i netopivog dijela pepela), postoji sumnja da je vinu dodan kominjak ili vino hibridnih bojadisara. Sada važećim Pravilnikom o fizikalno-kemijskim metodama analize mošta, vina i drugih proizvoda od grožđa i vina, te voćnih vina (objavljen u NN br.106/04) i postupkom ispitivanja aklaliteta pepela i drugih sastavina na temelju Pravilnika donijetim na temelju članka 37, stavka 4 Zakona o vinu (objavljenom u NN br. 96/03), detektira se doslađivanje mošta, pročišćenog ugušćenog mošta i vina primjenom nuklearne magnetske resonance deuterija (SNIF-NMR-FINS).
Vidi: kemijski sastav vina.

Osobni alati