Vinopedia - riznica znanja o lozi i vinu

Tambača, Andrija

Izvor: Vinopedia
(Usporedba među inačicama)
Skoči na: orijentacija, traži
 
Redak 1: Redak 1:
(1913.-2013.) vinogradarsko-vinarski djelatnik, autor brojnih stručnih članaka poglavito iz užeg zavičaja – Šibenika, te knjiga „Šibensko iverje“ i izuzetno zanimljivu stručnu knjigu „Vinogradarstvo i vinarstvo šibenskog kraja kroz stoljeća“. Nakon završene osnovne škole u Šibeniku i gimnazije u Zadru, upisuje [[Poljoprivredno-šumarski fakultet u Zagrebu]], na kojem diplomira 1938. godine. Izbor tog studija temelji na obiteljskoj vinogradarsko-vinarskoj tradiciji koja se je uspjeno bavila proizvodnjom maraština|[[maraština|maraštine]]. Nakon završenog studja, kraće se vrijeme zapošljava u zagrebačom [[Hrvatski zavod za vinogradarstvo i vinarstvo Zagreb|Hrvatskom zavodu za vinogradarstvo i vinarstvo]], nakon čega odlazi na specijalizaciju u Italiju gdje se informira o proizvodnji u toj zemlji i naročito o primjeni suvremenijih postupaka uzgoja vinove loze i industrijskog načina proizvodnje grožđa i vina. Početkom II. Svjetskog rata i talijanske okupacije Dalmacije, zbog iskazivanja neslaganja s tom mjerom, biva zatvoren, a nakon povratka iz zatvora uključuje se u narodno oslobodilačku borbu, da bi u oblasnom NO Dalmacije vodio poslove za koje se je obrazovao. Od 1949. do 1961. (ukupno 12 godin), nakon preuzimanja poslova ravnatelja Rajonske poljoprivredne stanice u Splitu prelazi na dužnost ravnatelja [[Institut za jadranske kulture i melioraciju krša|Instituta za jadranske kulture]], koji njegovom aktivnošću prerasta u Znanstveno istraživačku instituciju za vinogradarstvo-vinarstvo i melioraciju krša. U želji da tradicionalni postupak vinogradarsko-vinarske proizvodnje unaprijedi, preuzima poslove izgradnje vinskog podruma u Splitu i osnivanja tvrtke Dalmacijavina, čiji je on prvi i višegodišnji direktor.
+
(1913.-2013.) vinogradarsko-vinarski djelatnik, autor brojnih stručnih članaka poglavito iz užeg zavičaja – Šibenika, te knjiga „Šibensko iverje“ i izuzetno zanimljivu stručnu knjigu „Vinogradarstvo i vinarstvo šibenskog kraja kroz stoljeća“. Nakon završene osnovne škole u Šibeniku i gimnazije u Zadru, upisuje [[Agronomski fakultet u Zagrebu|Poljoprivredno-šumarski fakultet u Zagrebu]], na kojem diplomira 1938. godine. Izbor tog studija temelji na obiteljskoj vinogradarsko-vinarskoj tradiciji koja se je uspjeno bavila proizvodnjom maraština|[[maraština|maraštine]]. Nakon završenog studja, kraće se vrijeme zapošljava u zagrebačom [[Hrvatski zavod za vinogradarstvo i vinarstvo Zagreb|Hrvatskom zavodu za vinogradarstvo i vinarstvo]], nakon čega odlazi na specijalizaciju u Italiju gdje se informira o proizvodnji u toj zemlji i naročito o primjeni suvremenijih postupaka uzgoja vinove loze i industrijskog načina proizvodnje grožđa i vina. Početkom II. Svjetskog rata i talijanske okupacije Dalmacije, zbog iskazivanja neslaganja s tom mjerom, biva zatvoren, a nakon povratka iz zatvora uključuje se u narodno oslobodilačku borbu, da bi u oblasnom NO Dalmacije vodio poslove za koje se je obrazovao. Od 1949. do 1961. (ukupno 12 godin), nakon preuzimanja poslova ravnatelja Rajonske poljoprivredne stanice u Splitu prelazi na dužnost ravnatelja [[Institut za jadranske kulture i melioraciju krša|Instituta za jadranske kulture]], koji njegovom aktivnošću prerasta u Znanstveno istraživačku instituciju za vinogradarstvo-vinarstvo i melioraciju krša. U želji da tradicionalni postupak vinogradarsko-vinarske proizvodnje unaprijedi, preuzima poslove izgradnje vinskog podruma u Splitu i osnivanja tvrtke Dalmacijavina, čiji je on prvi i višegodišnji direktor.

Trenutačna izmjena od 19:50, 27. siječnja 2014.

(1913.-2013.) vinogradarsko-vinarski djelatnik, autor brojnih stručnih članaka poglavito iz užeg zavičaja – Šibenika, te knjiga „Šibensko iverje“ i izuzetno zanimljivu stručnu knjigu „Vinogradarstvo i vinarstvo šibenskog kraja kroz stoljeća“. Nakon završene osnovne škole u Šibeniku i gimnazije u Zadru, upisuje Poljoprivredno-šumarski fakultet u Zagrebu, na kojem diplomira 1938. godine. Izbor tog studija temelji na obiteljskoj vinogradarsko-vinarskoj tradiciji koja se je uspjeno bavila proizvodnjom maraština|maraštine. Nakon završenog studja, kraće se vrijeme zapošljava u zagrebačom Hrvatskom zavodu za vinogradarstvo i vinarstvo, nakon čega odlazi na specijalizaciju u Italiju gdje se informira o proizvodnji u toj zemlji i naročito o primjeni suvremenijih postupaka uzgoja vinove loze i industrijskog načina proizvodnje grožđa i vina. Početkom II. Svjetskog rata i talijanske okupacije Dalmacije, zbog iskazivanja neslaganja s tom mjerom, biva zatvoren, a nakon povratka iz zatvora uključuje se u narodno oslobodilačku borbu, da bi u oblasnom NO Dalmacije vodio poslove za koje se je obrazovao. Od 1949. do 1961. (ukupno 12 godin), nakon preuzimanja poslova ravnatelja Rajonske poljoprivredne stanice u Splitu prelazi na dužnost ravnatelja Instituta za jadranske kulture, koji njegovom aktivnošću prerasta u Znanstveno istraživačku instituciju za vinogradarstvo-vinarstvo i melioraciju krša. U želji da tradicionalni postupak vinogradarsko-vinarske proizvodnje unaprijedi, preuzima poslove izgradnje vinskog podruma u Splitu i osnivanja tvrtke Dalmacijavina, čiji je on prvi i višegodišnji direktor.

Osobni alati