Vinopedia - riznica znanja o lozi i vinu

Srbija

Izvor: Vinopedia
Skoči na: orijentacija, traži

Prema podacima Međunarodnog ureda za lozu i vino iz Pariza, površine vinograda u SR Jugoslaviji, (tj. za područje Srbije uključivo Vojvodinu i Kosovo, te Crnu Goru) u razdoblju 1991.-1995. iznosile su 91.000 ha, da bi u 2001. bile 67.000 ha ili za oko 26 % manje. To smanjenje vinogradarskih površina (u Yougoslavie S.M.) prema procjeni većeg broja stručnih osoba bilo je različito po pojedinim područjima, pa je ono u Srbiji (i to na područjima bez Vojvodine i Kosova) ono iznosilo oko 17.000 ha (jer su površine iz razdoblja 1991.-1995. od 67.000 ha smanjene na oko 50.000 ha), u Vojvodini oko 2.800 ha (pa su u 2001. bile oko 10.000 ha), dok su na području Kosova vinogradarske površine smanjene za oko 2.500 ha, (i pale od 6.500 na 4.000 ha). U Crnoj Gori od razdoblja 1991. do 1995. kada su registrirane vinogradarske površine bile oko 4.700 ha smanjene su za oko 1.700 ha i u 2001. su iznosile oko 3.000 ha. U Srbiji se pretežito proizvode rujnocrvena vina, a u toj skupini prevladavaju ružice. Od ukupne proizvodnje vina najviše ima stolnih, a znatno manje kvalitetnih i visokokvalitetnih (čuvenih). Vodeće su sorte od crnih prokupac, od bijelih smederevka i crvena plovdina (koja se još negdje naziva i crvena slankamenka), iz koje se, brzom preradbom, proizvode bijela vina s laganom crvenkastom nijansom. Te vinske sorte sve više ustupaju mjesto kvalitetnim (poput rizlinga talijanskog, semillona, sauvignona, muškat ottonela i bagrine od bijelih i pinota crnog, gamaya, caberneta sauvignona i caberneta franca, te merlota od crnih). Vinogradarska se područja Srbije međusobno neznatno razlikuju, a te su razlike uglavnom temeljene na razlikama u sortimentu. U timočkom vinorodnom području (gdje su glavni centri preradbe i trgovine vinom Knjaževac i Negotin), podjednako se uzgajaju bijele i crne sorte. Južnije od ovog područja, u aleksinačkim, topličkim, niškim, nišavskim, leskovačkim i vranjskim vinogradima pretežito se goje crne sorte, među kojima je najzastupljeniji prokupac. Glavni centri preradbe i trgovine ovog područja su Niš, Prokuplje, Vlasotinci i Vranje. Vinorodno područje što se prostire s obje strane Zapadne Morave, ali i rijeke Rasine, s glavnim središtima preradbe u Kruševcu i Aleksandrovcu, uz tradicionalne, sve više uvodi i nove kvalitetne crne i bijele sorte. Šumadijsko, velikomoravsko, beogradsko i mlavsko vinorodno područje u svom sjevernom dijelu (Smederevo) ima više bijelih, a u južnom (Oplenac, Jagodina) više crnih sorata. Srednja godišnja proizvodnja grožđa za navedeno područje Srbije (u razdoblju 1991./1995.) bila je 3,400.000 dt, a proizvodnja vina 2,080.000 hl, da bi u slijedećem petogodištu (1996./2001.) proizvodnja grožđa pala na 2,900.000 dt, a proizvodnja vina na 1,800.000 hl. Najveći pad površina registriran je u 2000. godini, nakon čega slijedi razdoblje rasta. U dokumentima OIV-a uvoz vina za područje cijele države je u porastu (od 13.000 hl u 1991. na 54.000 hl u 2001.), a izvoz u padu (od 90.000 hl u 1991. na 54.000 hl u 2001. godini). U padu je i potrošnja vina (koja je u razdoblju 1991.-1995. iznosila 22,25 l pro capite, da bi u 2001. pala za oko 40 %, tj. na 13,29 l pro capite). Zbog preglednosti i interesa čitatelja, podaci o vinogradarstvu i vinarstvu Crne Gore, Kosova i Vojvodine obrađeni su pod tim natuknicama.

Osobni alati