Vinopedia - riznica znanja o lozi i vinu

Prigorje-Bilogora

Izvor: Vinopedia
Inačica od 15:53, 25. prosinca 2012. koju je unio/unijela Ivo (Razgovor | doprinosi)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na: orijentacija, traži

je jedna od sedam vinogradarskih podregija u regiji Kontinentalna Hrvatska. Prema Pravilniku o vinogradarskim područjima u toj podregiji se nalazi šest vinogorja a to su: Dugo Selo-Vrbovec, Kalnik, Koprivnica-Đurđevac, Bilogora, Zelina i Zagreb.
Prigorje je naziv područja što se prostire od južnih i istočnih obronaka Medvednice do Save, a Bilogora ime niske gore (s najvišim vrhom od tek 309 m nad morem), koja je svoje ime dala sedamdesetak kilometara dugom brežuljkastom krajoliku u međurječju Save i Drave što se s jedne strane naslanja na Kalnik (643 m/nm), a s druge na obronke Papuka (953 m/nm).
Na obroncima Medvednice, Kalnika i Bilogore oduvjek se gajila vinova loza o čemu postoje brojni dokazi. Grčki geograf i povjesnik Strabon (63 pr. K-19) u djelu „Geog-rafija” (u 17 knjiga) spominje vinograde u Gornjoj Posavini, što je potvrda da se je v.l. uzgajala na ovim prostorima još u doba Kelta i Ilira, tj. i prije dolaska Rimljana na područje Panonije. U doba Velikog Imperija v.l. se je poglavito uzgajala na povišenim položajima, a proizvedeno vino transportiralo se je do Ptuja i dalje po carstvu. Da vina iz novoosvojenih rimskih pokrajina ne bi konkurirala proizvodnji u Italiji, car Domicijan (51.-96., a car od 81. do smrti), koji je inače poticao razvoj poljodjelstva, zabranio je uzgajanje kvalitetnijih sorata v.l. Nakon Konstantinovog edikta (313. god) kojim je izjednačeno kršćanstvo s ostalim religijama, značajan utjecaj na razvoj vinogradarstva odigrala je crkva. O tome svjedoče brojni dokumenti nakon utemeljenja biskupije u Zagrebu (mađ. kralj Ladislav, 1093.-1095.) i izdavanja Zlatne bule (Bele IV-1242.) u kojoj se spominju vinogradi na južnim obroncima Medvednice i bačve vina koje su naseljenici Gradeca dužni dati kralju kada ide na vojnu u Primorje. O cehovima, bratovštinama, crkvenim redovima i ugovorima kojima se vinogradi daju na uživanje (npr. od strane medvedgradskog kaštelana Mateja pojedinim građanima, 1273.) i o drugim dokumentima (poput onih što govore o templarima (u Zdelju kraj Virja, 1163. Glogovnici i zagrebačkoj Novoj Vesi) u kojima se spominju vinogradi na obroncima Kalnika, te dužna davanja vlastelinima (pinte), crkvi (lukno) i gradskoj upravi (daća) dalo bi se još dugo i na široko raspravljati. Iako je spomenut samo manji dio dokumenata koji govore o lozi i vinu, moguće je zaključiti da je vinogradarsko-vinarska prošlost na ovim prostorima vrlo zanimljiva i duga.
Na vinogradarskom području ove podregije klima je umjerena kontinentalna sa srednjom godišnjom temperaturom od 10 do 12°C i sa srednjom temperaturom zraka u tijeku vegetacije između 16,5 i 18°C. Najviša srednja mjesečna temperatura zraka pojavljuje se u srpnju, rjeđe u kolovozu mjesecu (i kreće se između 20 i 22°C), a najniža srednja mjesečna u siječnju (oko -1°C). Srednje dnevne temperature iznad 10°C nastupaju polovicom travnja (najčešće 14. IV.), a prestaju polovicom listopada (15. X.), pa vegetacija u tijeku godine traje oko 185 dana što je dovoljno dugo razdoblje za sazrijevanje i sorata III. dobi, kakva je primjerice graševina. S obzirom da zbir efektivnih temperatura po A.J.Winkleru koji je manji od 1371°C, (Križevci 1.164, Koprivnica 1197°C), ova se podregija svrstava u I. zonu, a u skladu Pravilnika o vinogradarskim područjima u RH, ona je razvrstana u zonu B. Od ostalih, za vinogradare važnih klimatskih temperaturnih podataka spomenimo da se maksimalna srednja dnevna temperatura zraka u pojedinim godinama zna (iako vrlo rijetko) popeti i do 40°C (što je zabilježeno u srpnju 1950.), a najniža spustiti i do -29,5 (što je bio slučaj u veljači 1956.). Najčešće vjetrovi pušu sa sjevera i sjeveroistoka, i to obično u siječnju i travnju mjesecu, pa vinogradima ne nanose štete. Kada se u tijeku vegetacije (a to se dogodi obično u srpnju i bar jednom u tri godine) pojavi olujni vjetar (od 8 beauforta), tada su štete znatne. Valja međutim znati da su svi navedeni klimatski podaci zabilježeni na mjernim postajama (meteorološkim stanicama) u Zagrebu i Križevcima, a ne i u vinogradima, koji su u pravilu na povišenim položajima, pa valja pretpostaviti da se registrirane i poglavito spomenute niske temperature najvjerojatnije na tim mjestima ni ne pojavljuju, kao i da štete od olujnih vjetrova ovise o mikropoložaju vinograda, smjeru redova i sl., te da će one biti manje ako se na vrijeme obavi zelena rezidba i vezidba ljetorasta.
Godišnja količina oborina kreće se između 830 i 950 mm, od čega pola padne u tijeku vegetacije. Relativna vlažnost zraka je oko 81 %, a prosječan broj dana s tučom u tijeku godine (promatrano kroz duže vremensko razdoblje) iznosi 1,7. Takve nepogode pojavljuju se najčešće u mjesecima srpnju i kolovozu.
Vinogradarski položaji na obroncima spomenutih gora nastali su krčenjem šuma. Zbog reljefa i vlasničkih odnosa vinogradarske su površine male i najvećim dijelom nepodobne za mehaniziranu obradbu. Iznimku čine veći nasadi podignuti u proteklih tridesetak ili više godina, u kojima je primijenjen širi proizvodni prostor i u kojima je došlo do promjene sortimenta. Najveći broj vinograda je lociran na blagim ili jače strmim položajima, pretežito okrenut istok-jugozapad i na nadmorskoj visini od 150 do 400 m/nm. Iz evidencija po katastarskim općinama proizlazi da su u prošlosti posvuda postojali takvi proizvodni objekti, ipak glavni proizvodni centri su bili, a i danas su na području Zeline, Križevaca, Vrbovca i Kloštra Podravskog.
S obzirom na mikroklimatske i geomorfološke razlike u ovoj vinogradarskoj podregiji i tla su različita. Ako su nastala na nekarbonatnom matičnom supstratu i na ilovačama i glinama, (a takva su najčešće na nižim položajima), tada su ona zbijena i teška. Na višim položajima (između 200 i 400 m/nm) tla su nastala u pravilu na vapnenim laporima i polutvrdim vapnencima (a to su najčešće smeđekarbonatna tla, podzoli i rendzine) pa s obzirom na deficit bioelemenata (poglavito fosfora i kalija u gornjim horizontima) i nedostatak humusa iziskuju odgovarajuću gnojidbu. Često se zbog visokog sadržaja fiziološki aktivnog vapna (poglavito u vlažnim godinama) zapaža pojava kloroze, protiv koje se vinogradari bore ponajprije pravilnim izborom lozne podloge, ali i fitomedicinskim sredstvima.
Pravilnikom o Nacionalnoj listi priznatih kultivara vinove loze za područje ove podregije u popis preporučenih su uvrštene graševina, pinot bijeli, pinot sivi, silvanac zeleni, sauvignon bijeli, rizling rajnski, traminac crveni, traminac bijeli, rizvanac bijeli (müller thurgau), chardonnay bijeli, moslavac, kraljevina, muškat bijeli, muškat žuti, veltlinac crveni, plavec žuti, manzoni bijeli, škrlet i ranfol (štajerska belina), a od crnih frankovka, portugizac, crni, pinot crni, merlot crni, zweigelt crni, gamay bojadisar, alicante bouschet, cabernet sauvignon, cabernet franc, blauburgunder i lovrijenac.
Od starijih kultivara na ovom se prostoru još uzgajaju kadarka i ružica crvena, a na nižim položajima još i hibridni proizvođači.
Najveći broj proizvođača koji svoja vina nude tržištu registriran je u vinogorju Zelina, dok je taj broj iz vinogorja Dugo Selo-Vrbovec, Koprivnica-Đurđevac, Kalnik, Zagreb i Bilogora znatno manji.
Vidi: zagrebački vinogradi, križevački štatuti, ZOV u RH, POV u RH,

Osobni alati