Vinopedia - riznica znanja o lozi i vinu

Plešivica

Izvor: Vinopedia
Inačica od 15:43, 24. studenoga 2012. koju je unio/unijela Ivo (Razgovor | doprinosi)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na: orijentacija, traži
Plešivica, pogled iz aviona (RG)
je naziv jugozapadnog, niskoplaninskog dijela Žumberačkog gorja, koje, pružajući se u smjeru istok-zapad, ovu vinogradarsku podregiju brani od prodora hladnih sjevernih vjetrova. Slikoviti i jedinstveni vinogradarski amfiteatarski položaji Plešivice na kojima se od davnina uzgaja vinova loza i proizvodi kvalitetno grožđe iz kojeg se odgovarajućom preradbom dobiju vrsna vina, bili su, a prema svim pokazateljima, bit će i ubuduće od posebnog gospodarskog značaja za ovo područje.

Regionalizacijom vinogradarskih područja RH određene su i granice ove podregije, pa ona obuhvaća prostor koji se nalazi od državne granice sa Slovenijom i južno od rijeke Save (od njena ulaska u Hrvatsku do Ježdovca), zapadno od pravca Ježdovec-Rakov Potok i dalje (preko mjesta Horvati, Donja Zdenčina, Štarjak, Lipnica, Sučelnica i Petrovac) do Lasinja, te sjeverno od pravca rijeka Kupa, Donja Kupčina, Zorkovac, Tomašnica-Mrzljak. Veći dio podregije je brdovit, dok je manji, južni, nizinski.
U podregiji Plešivica nalazi se pet vinogorja, a to su Samobor, Sveta Jana-Slavetić, Plešivica-Okić, Krašić i Ozalj-Vivodina.
Slično, kao i u mnogim drugim hrvatskim vinogradarskim područjima, na mnoga pitanja iz povijesti ove djelatnosti na Plešivici još nismo dobili odgovor. Smatra se da su kulturu loze i u ove krajeve donijeli Tračani, a pretpostavlja se da su i Iliri i Kelti, slično kao i na obroncima Medvednice, i ovdje uzgajali vinovu lozu. Domicijanova (51.-96.) zabrana i kasnija odluka rimskog cara Proba (276.-282.) koji se je zalagao za širenje vinogradarstva, vjerojatno su imale utjecaja na tu djelatnost i na ovim područjima, na koje su nekoliko stoljeća kasnije stigli Hrvati, koji su osnovali svoju Podgorsku županiju, sa sjedištem u blizini kasnije utemeljenog mjesta Sveta Jana. Kralj Andrija III. tu županiju daruje, odnosno dodjeljuje (1293.godine) rodu Babonića, koji svoje sjedište imaju u Lipovcu, sve dok Ivan Korvin nije sagradio dvorac u Jastrebarskom, mjestu koje je prema odluci Bele IV. proglašeno slobodnim trgovištem.
O feudalnoj eksploataciji kmetova, temeljenoj na vinskim daćama, gornicama i desetinama, zabranama prodaje vina za seljake od svibnja do Miholja (29. rujna), čestim seljačkim bunama koje su dizane ponajviše zbog nepravdi spram vinogradaru, (a od kojih je najpoznatija ona iz 1573.) i urbarima (nastalim u razdoblju 1774.-1780.) kojima se nastojalo regulirati odnose pod nadzorom države, napisano je podosta studija i rasprava, iz čega se zaključuje da je život i plešivičkih vinogradara bio težak i naporan. Dokaz tome je i činjenica da se i nakon ukidanja feudalnog sustava (1848.) još neko vrijeme nastavilo s ubiranjem gornica i daća, zbog čega su se vinogradari opravdano bunili. Na kraju ovog kratkog povijesnog prikaza dodajmo još i to da se upravo u doba nastanka cit. urbara, prvi puta spominje podrum u Mladini, koji je u vlasništvu grofova Erdödy inače gospodara jastrebarskog dvorca od 1519., i hrvatske feudalne obitelji mađarskog podrijetla (od 1772. do 1924.), u kojem kasnije (sve do 1936.) vino proizvodi trgovac Herman, a nakon njega (u zakupu sve do 1946.) vincilir Hočevar.
Velike teškoće za vinogradarstvo nastupile su pojavom bolesti (pepelnice i peronospore), i naročito štetnika trsne uši-filoksere, koja je na području Jastrebarskog i Samobora prvi puta nađena 1882. U obnovu plešivičkog vinogradarstva na suvremenim osnovama uključio se i zaslužni djelatnik (upravitelj tadašnjeg Gospodarskog odsjeka Kraljevske zemaljske vlade u Zagrebu) Ivo Mallin, koji rukovodi s osnivanjem matičnjaka, izborom loznih podloga i edukacijom vinogradara. U cilju rješavanja nastalih problema osniva se rasadnik u Reki Plešivičkoj (1920.) i kod Sv. Jane, a kasnije i Prva okićko-plešivička vinogradarsko-voćarska zadruga u Gornjem Desincu (5. 05. 1929.) koja aktivnošću svog predsjednika Andrije Novosela već sljedeće godine počinje preradbu grožđa u novoizgrađenom vinskom podrumu.
U tijeku prve regeneracije (kada su postojeće sorte cijepljene na lozne podloge Riparia portalis i Rupestris du Lot) djelomično se mijenja sortiment (unosom kraljevine crvene, štajerske beline i šipelja, a od crnih kultivara kavčine i portugisca), da bi tek u drugoj regeneraciji ovamo stigla graševina i frankovka. Nacionalna lista dopuštenih kultivara u RH i pregled dopuštenih kultivara za određena vinogradarska područja u RH vidljiva su iz slijedećih propisa:
1. Pravilnikom o Nacionalnoj listi dopuštenih kultivara vinove loze u RH (NN 159/04.) i
2. Pregled preporučenih i dozvoljenih kultivara u hrvatskim vinogradarskim podregijama
Prema naprijed citiranom Pravilniku o Nacionalnoj listi priznatih kultivara vinove loze (NN 159/04.) na području podregije Plešivica preporučeni kultivari bijelog grožđa su graševina, pinot bijeli, pinot sivi, silvanac zeleni, sauvignon bijeli, rizling rajnski, traminac crveni, traminac bijeli, rizvanac, chardonnay, neuburger, veltlinac crveni, veltlinac zeleni, šipelj, plavec žuti, muškat bijeli, muškat žuti, muškat ottonel, zelenac slatki bijeli, manzoni i moslavac, a od crnih, frankovka, portugizac, pinot crni, merlot crni, zweigelt i lovrijenac.

kurija Mladina (RG)

Klimatske prilike ove podregije odgovaraju uzgoju vinove loze. Srednja godišnja temperatura zraka iznosi oko 10,5°C, a srednja temperatura u vrijeme vegetacije oko 16,5°C. Zbir temperaturnih stupnjeva prema Winkleru iznosi oko 1216°C, (pa se po tom kriteriju ovo područje svrstava u I. vinogradarsku zonu). Najtopliji mjesec u godini je srpanj, a jesen je toplija od proljeća. Srednja minimalna temperatura (od -5,2°C) pojavljuje se u siječnju, koji je i najhladniji mjesec u godini. Apsolutna minimalna temperatura (koja je zabilježena na čak -26°C), u nekim godinama (poglavito kada potraje duže) uzrokuje štete smrzavanjem pupova, ali to na sreću nije česta pojava.


Srednja godišnja količina padalina iznosi oko 1960 mm, od čega oko 562 mm padne u tijeku vegetacije što je, s obzirom na dubinu, propusnost i sastav tla, zadovoljavajuće. Iako je matični supstrat na ovom području raznolik (vapnenci, vapneni pješčenjaci, lapori i dolomit), na kojima su se pod utjecajem pedogenetskih čimbenika razvili različiti tipovi i varijeteti tla, dubokom obradbom i miješanjem različitih horizonata, te gnojidbom na područjima gdje se uzgaja loza, nastali su (vitisol) antropogena rigolana (rigosol) tla u kojima sadržaj vapna podosta varira (o čemu valja brinuti kod odabira lozne podloge), dok je opskrbljenost dušikom (i humusom) zadovoljavajuća, a kalijem i poglavito fosforom nedostatna (o čemu opet valja brinuti promišljenom gnojidbom). Tla nastala na pijescima i šljuncima razlikuju se od onih nastalih na laporima (koja se najčešće nalaze na brežuljkastim južnim, i do 30° nagnutim položajima i koja su najčešće slabo kisela do neutralna) s tim da na opskrbljenost bioelementima u njima, uz sve rečeno, podosta utječe i erozija.
Najveći broj registriranih proizvođača vina nalazi se u vinogorju Plešivica-Okić.
U ostalim vinogorjima (Krašić, Sveta Jana s dijelom Jastrebarskog, Ozalj-Vivodina i Samobor) taj je broj sveden na desetak zaštita

Osobni alati