Vinopedia - riznica znanja o lozi i vinu

Moslavina

Izvor: Vinopedia
Inačica od 10:36, 5. ožujka 2011. koju je unio/unijela Ivo (Razgovor | doprinosi)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na: orijentacija, traži

je jedna od sedam podregija vinogradarske regije Kontinentalna Hrvatska, sa svega dva vinogorja, a to su Voloder-Ivanić Grad i Čazma. Glavnina vinograda posađena je na krčevinama šuma i na jugoistočnim, odnosno jugozapadnim obroncima te vrlo stare gore, koju grčki geografi (Strabon 63.-19. i Ptolomej II. stoljeće) te rimski pisci (poput Plinija Starijeg 23.-79.) spominju pod imenom rimskog cara Claudija (10.-54., car od 41.) kao Mons Claudius. Nađene okamine preteča v. l. u nedalekom Radoboju kod Krapine, i fosilnih ostataka plemenite v.l. u Ripaču na Savi, upućuju na to da se ovdje loza uzgajala i prije dolaska Rimljana (koji su ovamo stigli u I. stoljeću n.e.), pa se pretpostavlja da su već Tračani, a kasnije i Iliri i Kelti koristili slatke plodove te plemenite biljke, a vjerojatno i proizvodili opojno piće vino.
O vinogradarstvu na Moslavačkoj gori iz kasnijih razdoblja (do pada Zapadnog Rimskog Carstva 476. godine) i u srednjem vijeku (tj. od 476. do pada Carigrada 1453., odnosno otkrića Amerike 1492.) malo je podataka. Od turskih osvajanja (1545.), pa do protjerivanja Osmanlija iz Slavonije (1691.) ovo je bilo nemirno područje na kojem je vladalo bezakonje. U kasnijim razdobljima zabilježena su imena feudalnih gospodara i nepravde koje su kmetovima, ranijim slobodnjacima, bile nametane. Posljedica takva stanja česte su seljačke bune (koje se povremeno javljaju sve do ukidanja feudalizma 1848.).
Neposredno pred pojavu gljivičnih bolesti na v.l. vinogradarstvo se na području Moslavine snažno razvilo na starim osnovama, i tada vjerojatno dostiglo svoj najveći uspon. Tome je pridonijelo obrazovanje kroz osnovne škole zimske i večernje tečajeve, pa je i obnova vinogradarstva nakon filokserne zaraze tekla znatno brže nego na nekim drugim hrvatskim vinogradarskim područjima. Američki korijenjaci su se proizvodili na posebno za to osnovanim rasadnicima (primjerice i u Kutini), ili su se kupnjom nabavljali iz Božjakovine i Petrinje, gdje je kao stručnjak djelovao poznati vinogradar Ivo Mallin.Istovremeno s uvođenjem suvremenog načina vinogradarenja, mijenja se i sortiment kultivara, pa je od starih do danas sačuvan škrlet, moslavac, dišeća ranina, štajerska belina (zvana i ranfol) i kraljevina, a novouvedeni već tada, a neki tek kasnije (koje se i danas nalaze na popisu preporučenih) su graševina, pinot bijeli, pinot sivi, traminac crveni, traminac bijeli, rizvanac (müller thurgau), sauvignon bijeli, rajnski rizling, silva-nac zeleni, semion, manzoni bijeli i chardonnay, a od crnih (uvrštenih među preporučene nalaze se) frankovka, gamay bojadiser, alicante bouscet, cabernet sauvignon, cabernet franc, zweigelt, portugizac i lovrijenac. Nakon osnutka Hrvatske vinarske zadruge moslavačkih vinogradara 1913. godine i u toj godini izgradnje prve zajedničke kleti za preradbu grožđa i proizvodnju vina, te niza gospodarskih uspona i padova (u razdoblju do i u tijeku I. a zatim do i u tijeku, te nakon II. svjetskog rata), tek je 1957. izgrađen veći vinarski podrum (po tehnološkom rješenju Slavka Dražića) a od 1974. do 1978. podignuti su (od strane OUR-a “Slavija”, OOUR-a “Moslavačko vinogorje” Voloder) i suvremeni plantažni vinogradi na površini od 162 ha (i to pod stručnim vodstvom Ljudevita-Luje Miklaužića). Podregija Moslavina ima idealne klimatske uvjete za uzgoj v.l. jer je pod utjecajem umjerene kontinentalne klime. Najniže srednje mjesečne temperature zraka izmjerene su u veljači (i iznose 0,1°C), a najviše srednje mjesečne u srpnju (20,6°C). Srednja godišnja temperatura zraka, promatrano kroz duže razdoblje, kreće se oko 10,5°C, a srednja temperatura zraka u vrijeme vegetacije (od 10. travnja do 20 listopada) dostiže 16,9°C. Zbroj temperaturnih stupnjeva (po J.Winkleru) iznosi 1305°C (u Garešnici odakle potječu i ostali ovdje izneseni meteorološki podaci), pa se po tom osnovu ova podregija svrstava u I. zonu, a prema našem Pravilniku o vinogradarskim područjima (NN 2781/04.) u zonu B. Količine oborina dobro su raspoređene u tijeku godine s obzirom na to da više od 55% ili oko 450 mm padne u tijeku vegetacije. Od ostalih meteoroloških podataka valja spomenuti insolaciju (od oko 180 sati na godinu od čega najviše u mjesecu srpnju) i relativnu vlažnost zraka (između 75 i 80%), koji su u optimalnim granicama, dok jačina i učestalost jakih do olujnih vjetrova i pojava tuče i bez obzira na nisku učestalost, ako se pojave u doba dok su ljetorasti još krhki i nepovezani, a grožđe dozrelo pred berbu, mogu vinogradima nanijeti znatne štete.
Kao što je već istaknuto, Moslavačka gora (s najvišim vrhom od 489 m nad morem) vrlo je stara (iz predpaleozoika, dakle razdoblja starijeg od 300 milijuna godina) a na tu prastaru granitnu jezgru nataložili su se mlađi sedimenti na kojima su se razvili današnji tipovi tala (pretežno pseudogleja). Višestoljetnim utjecajem (gnojidbom i obradbom) čovjek je mijenjao tla nastojeći ih prilagoditi svojim proizvodnim potrebama, pa se ona danas najčešće mogu svrstati u antropogena, rigosol-vitisol tla. Iako postoje razlike (ovisno od nagiba, propusnosti režima voda i dr. čimbenika), najčešće se karakteriziraju s niskim pH (od 4 do 6,0) i pomanjkanjem fiziološko aktivnih hraniva (i kalija i fosfora) te neodgovarajućim vodno-zračnim i toplinskim režimom. Pošto velik dio oborina u tijeku vegetacije padnu u obliku pljuska, vinogradari izgradnjom drenažnih jaraka (poglavito na strmim položajima) nastoje umanjiti štete od erozije.
Od ukupno oko 1300 ha vinograda na području ove podregije, u sastavu vinarskog podruma u Voloderu do razdoblja pred provedbu privatizacije bilo je oko 160 ha, od čega je deset godina kasnije dio zbog starosti i zapuštenosti iskrčen, a dio predan u najam pojedincima na kraće vremensko razdoblje (što ih ne potiče na odgovarajuće održavanje i obnovu). Sve ostale površine u posjedu su privatnih proizvođača od kojih neki vina proizvode za vlastite potrebe, odnosno za potrebe lokalnog tržišta. Bez okrupnjavanja posjeda i proizvodnje većih serija standardne kakvoće (u privatnim ili zadružnim suvremeno opremljenim vinarijama) ovo će se vinorodno područje sve više okretati plasmanu svojih vina putem seoskog turizma.
Društvo vinogradara i vinara Moslavine “Lujo Miklaužić” iz Kutine već dugi niz godina (od 1994.) organizira ocjenjivanja i izložbe vina ispočetka za moslavačku podregiju, a kasnije za Sisačko-moslavačku županiju i za cijelu sjeverozapadnu Hrvatsku, te aktivno brine o edukaciji svojeg članstva među kojima su mnogi hoby proizvođači vina vrhunske kakvoće.
Vidi: ZOV u RH, POV u RH

Osobni alati