Vinopedia - riznica znanja o lozi i vinu

Institut za jadranske kulture i melioraciju krša

Izvor: Vinopedia
(Usporedba među inačicama)
Skoči na: orijentacija, traži
 
Redak 1: Redak 1:
je znanstvena ustanova osnovana dekretom Ministarstva poljoprivrede Austro-Ugarske monarhije (koje je utemeljeno 1868.). Tim je dekretom (izdanim u Beču 1. srpnja 1894. godine), počela rad Carska i Kraljevska kemično-gospodarstvena pokušajna postaja u Splitu, kasnije preimenovana u Institut za jadranske kulture i melioraciju krša. Postaja je Statutom, donijetim 1895. godine, imala zadaću baviti se problematikom poljoprivrede s naglaskom na [[vinogradarstvo]] i [[vinarstvo]], te maslinarstvo i uljarstvo, kao najvažnijim poljoprivrednim granama jadranskog područja, radeći taj posao eksperimentalno, analitički-kontrolno i obrazovno. Potrebu osnivanja Instituta izazvala je potreba da se (i bez obzira na činjenicu da je područje krševito i suši podložno) suzbije osnovni uzrok bijednog življenja (na granici egzistencijalnog minimuma), a to je neznanje i u praksi primjenjivani nazadni postupci nasljeđeni od predaka. <br> Znatno ranije, točnije u drugoj polovici XVIII. stoljeća, na temeljima političko-ekonomske škole nazvane [[fiziokratski pokret]] (grč. fysis-priroda, krateo-vladam, koju je utemeljio francuski liječnik Francois Quesnay-Kenê), prema kojoj je zemlja i obrada tla jedini izvor bogatstva, počela su se osnivati društva zvana akademije. U tim su se akademijama okupljali, u to doba malobrojni intelektualci svih struka nastojeći poboljšati gospodarstvo i uvjete življenja. Prva takva akademija je osnovana u Splitu 1767. (baveći se obrtom, trgovinom i ribarstvom, preradbom ribe, maslina i uzgojem nove kulture krumpira), u čijem su se radu posebno istakli dr Ivan Moller, Giuseppe Ivelija, dr. Leon Urbani i Giuliano Bajamonti. Dvadeset godina kasnije (1787.) osnovana je slična akademija u Zadru (zalaganjem Nikole Grimaldia, Nikole Dačića, kneza Antonia di Medici-a i Girolama Maria Soraza). Slične Udruge i sa sličnim zadaćama osnovane su i u Kaštel Lukšiću (1788.) i u Dubrovniku (kao "Domoljubno društvo"). Uz aktivnosti na informiranju članstva (intelektualaca, učitelja, svećenika i drugih građana) o poslovima kojima se može unaprijediti gospodarstvo u [[Dalmacija|Dalmaciji]], te su se akademije bavile tiskanjem velikog broja stručnih radova na hrvatskom jeziku (uz ostalo i u "Kraljskom Dalmatinu") i time polako i nažalost presporo unapređivale i mijenjale dalmatinsku poljoprivredu. Kao zaslužne u tom poslu spomenimo Jerolima i [[Bajamonti, Julije|Julija Bajamontija]], ali i recimo da je upravo u to vrijeme (1782.) u Dalmaciji vladala velika glad koja je odnijela oko 20.000 života.<br>Od kraja XVIII. st. (točnije od 1797. do 1805.) Dalmacijom vlada [[Austrija]], a od 1805. do 1814. ova su područja pod Francuskom okupacijom. Iz tog vremena sačuvan je memorandum generalnog providura Dalmacije Vicenza Dondole u kojem se uz ostalo, kao razlozi lošeg stanja navode: manjak aktivno-radnog stanovništva, nepostojanje poljoprivrednih zakona, velik gubitak radnih dana zbog nerada blagdanima, nepostojanje cesta i komunikacija, te otpor zemljoposjednika promjenama da se stanje unaprijedi. Nakon povratka austrijske vlasti (od 1814. do 1868.) i osam godina prije osnivanja Instituta (točnije 1886.) u Zadru je osnovano Zamaljsko gospodarsko vijeće kojim u svojstvu predsjednika rukovodi Manfred Borelli (kojega nasljeđuje Ivan Vranković). Tom je vijeću bila zadaća unapređivati poljoprivredu u Kraljevini Dalmaciji. <br>Unapređenjem poljoprivrede u Dalmaciji bavili su se i poljoprivredni nadzornici (prvi nadzornik Giovani Arduino djelovao je od 1780. do 1790., u doba Francuske okupacije ovih krajeva taj je posao obavljao Luka Garagnin, a zatim redom Srećko Paveš, Ivan Čipčić, Franjo Kirchmajer, Ivan Krstitelj pl. Zotti, a od 1917. dalje najistaknutiji i najzaslužniji u tom poslu [[Ožanić, Stanko|Stanko Ožanić]]). <br>Pojavom luga ([[pepelnica|Oidium Tuckeri]]) u [[Francuska|Francuskoj]] (1848.), a zatim u [[Italija|Italiji]] i pomanjkanjem [[vino|vina]] na tržištima srednje Europe, cijene dalmatinskim vinima rastu (od 10 na 60 kruna/hl). To potiče sadnju vinograda (čak i na površinama s kojih su masline iskrčene). Nakon što je (uporabom sumpornog cvijeta) ta bolest u Francuskoj i Italiji otklonjena, potražnja za dalmatinskim vinima je smanjena, a dolaskom [[pepelnica|pepelnice]] (1852.) i u dalmatinske vinograde, (a dijelom i zbog nepravovremene primjene zaštite od te bolesti uporabom sumpornog cvijeta),  dalmatinsko vinogradarstvo doživljava prvu veliku krizu, koja traje od 1866. do 1878. godine. U tom se je razdoblju (1860.-1863.) u Francuskim, a nakon toga i u Talijanskim vinogradima pojavio opasan štetnik [[filoksera]] (Viteus vitifolie Fitch, još zvana i Philoxera vastratix) što je ponovo izazvalo rast cijene vina (čak i do 90 kruna/hl) i potaklo novo krčenje maslinika i podizanje vinograda, ali (ne na [[lozne podloge|američkoj loznoj podlozi]] već) na starim osnovama. Vinogradarske su površine u Dalmaciji u to doba povećane i dosizale su više od 90.000 ha. Proizvodnja vina se procjenjuje na oko 1,300.000 hl. Ponovno trgovina vinom cvijeta, ali samo do razdoblja kada se vinogradarstvo u Francuskoj i Italiji regenerira (oko 1890.), odnosno do pojave trsnog ušenca u našim krajevima. O prvoj pojavi filoksere u Dalmaciji izvještava [[Dudan, Mate|Mate Dudan]]
+
je znanstvena ustanova osnovana dekretom Ministarstva poljoprivrede Austro-Ugarske monarhije (koje je utemeljeno 1868.). Tim je dekretom (izdanim u Beču 1. srpnja 1894. godine), počela rad Carska i Kraljevska kemično-gospodarstvena pokušajna postaja u Splitu, kasnije preimenovana u Institut za jadranske kulture i melioraciju krša. Postaja je Statutom, donijetim 1895. godine, imala zadaću baviti se problematikom poljoprivrede s naglaskom na [[vinogradarstvo]] i [[vinarstvo]], te maslinarstvo i uljarstvo, kao najvažnijim poljoprivrednim granama jadranskog područja, radeći taj posao eksperimentalno, analitički-kontrolno i obrazovno. Potrebu osnivanja Instituta izazvala je potreba da se (i bez obzira na činjenicu da je područje krševito i suši podložno) suzbije osnovni uzrok bijednog življenja (na granici egzistencijalnog minimuma), a to je neznanje i u praksi primjenjivani nazadni postupci nasljeđeni od predaka. <br> Znatno ranije, točnije u drugoj polovici XVIII. stoljeća, na temeljima političko-ekonomske škole nazvane [[fiziokratski pokret]] (grč. fysis-priroda, krateo-vladam, koju je utemeljio francuski liječnik Francois Quesnay-Kenê), prema kojoj je zemlja i obrada tla jedini izvor bogatstva, počela su se osnivati društva zvana akademije<br>Od kraja XVIII. st. (točnije od 1797. do 1805.) Dalmacijom vlada [[Austrija]], a od 1805. do 1814. ova su područja pod Francuskom okupacijom. Iz tog vremena sačuvan je memorandum generalnog providura Dalmacije Vicenza Dondole u kojem se uz ostalo, kao razlozi lošeg stanja navode: manjak aktivno-radnog stanovništva, nepostojanje poljoprivrednih zakona, velik gubitak radnih dana zbog nerada blagdanima, nepostojanje cesta i komunikacija, te otpor zemljoposjednika promjenama da se stanje unaprijedi. Nakon povratka austrijske vlasti (od 1814. do 1868.) i osam godina prije osnivanja Instituta (točnije 1886.) u Zadru je osnovano Zamaljsko gospodarsko vijeće kojim u svojstvu predsjednika rukovodi Manfred Borelli (kojega nasljeđuje Ivan Vranković). Tom je vijeću bila zadaća unapređivati poljoprivredu u Kraljevini Dalmaciji. <br>Unapređenjem poljoprivrede u Dalmaciji bavili su se i poljoprivredni nadzornici (prvi nadzornik Giovani Arduino djelovao je od 1780. do 1790., u doba Francuske okupacije ovih krajeva taj je posao obavljao Luka Garagnin, a zatim redom Srećko Paveš, Ivan Čipčić, Franjo Kirchmajer, Ivan Krstitelj pl. Zotti, a od 1917. dalje najistaknutiji i najzaslužniji u tom poslu [[Ožanić, Stanko|Stanko Ožanić]]). <br>Pojavom luga ([[pepelnica|Oidium Tuckeri]]) u [[Francuska|Francuskoj]] (1848.), a zatim u [[Italija|Italiji]] i pomanjkanjem [[vino|vina]] na tržištima srednje Europe, cijene dalmatinskim vinima rastu (od 10 na 60 kruna/hl). To potiče sadnju vinograda (čak i na površinama s kojih su masline iskrčene). Nakon što je (uporabom sumpornog cvijeta) ta bolest u Francuskoj i Italiji otklonjena, potražnja za dalmatinskim vinima je smanjena, a dolaskom [[pepelnica|pepelnice]] (1852.) i u dalmatinske vinograde, (a dijelom i zbog nepravovremene primjene zaštite od te bolesti uporabom sumpornog cvijeta),  dalmatinsko vinogradarstvo doživljava prvu veliku krizu, koja traje od 1866. do 1878. godine. U tom se je razdoblju (1860.-1863.) u Francuskim, a nakon toga i u Talijanskim vinogradima pojavio opasan štetnik [[filoksera]] (Viteus vitifolie Fitch, još zvana i Philoxera vastratix) što je ponovo izazvalo rast cijene vina (čak i do 90 kruna/hl) i potaklo novo krčenje maslinika i podizanje vinograda, ali (ne na [[lozne podloge|američkoj loznoj podlozi]] već) na starim osnovama. Vinogradarske su površine u Dalmaciji u to doba povećane i dosizale su više od 90.000 ha. Proizvodnja vina se procjenjuje na oko 1,300.000 hl. Ponovno trgovina vinom cvijeta, ali samo do razdoblja kada se vinogradarstvo u Francuskoj i Italiji regenerira (oko 1890.), odnosno do pojave trsnog ušenca u našim krajevima. O prvoj pojavi filoksere u Dalmaciji izvještava [[Dudan, Mate|Mate Dudan]]

Trenutačna izmjena od 12:51, 25. siječnja 2012.

je znanstvena ustanova osnovana dekretom Ministarstva poljoprivrede Austro-Ugarske monarhije (koje je utemeljeno 1868.). Tim je dekretom (izdanim u Beču 1. srpnja 1894. godine), počela rad Carska i Kraljevska kemično-gospodarstvena pokušajna postaja u Splitu, kasnije preimenovana u Institut za jadranske kulture i melioraciju krša. Postaja je Statutom, donijetim 1895. godine, imala zadaću baviti se problematikom poljoprivrede s naglaskom na vinogradarstvo i vinarstvo, te maslinarstvo i uljarstvo, kao najvažnijim poljoprivrednim granama jadranskog područja, radeći taj posao eksperimentalno, analitički-kontrolno i obrazovno. Potrebu osnivanja Instituta izazvala je potreba da se (i bez obzira na činjenicu da je područje krševito i suši podložno) suzbije osnovni uzrok bijednog življenja (na granici egzistencijalnog minimuma), a to je neznanje i u praksi primjenjivani nazadni postupci nasljeđeni od predaka.
Znatno ranije, točnije u drugoj polovici XVIII. stoljeća, na temeljima političko-ekonomske škole nazvane fiziokratski pokret (grč. fysis-priroda, krateo-vladam, koju je utemeljio francuski liječnik Francois Quesnay-Kenê), prema kojoj je zemlja i obrada tla jedini izvor bogatstva, počela su se osnivati društva zvana akademije
Od kraja XVIII. st. (točnije od 1797. do 1805.) Dalmacijom vlada Austrija, a od 1805. do 1814. ova su područja pod Francuskom okupacijom. Iz tog vremena sačuvan je memorandum generalnog providura Dalmacije Vicenza Dondole u kojem se uz ostalo, kao razlozi lošeg stanja navode: manjak aktivno-radnog stanovništva, nepostojanje poljoprivrednih zakona, velik gubitak radnih dana zbog nerada blagdanima, nepostojanje cesta i komunikacija, te otpor zemljoposjednika promjenama da se stanje unaprijedi. Nakon povratka austrijske vlasti (od 1814. do 1868.) i osam godina prije osnivanja Instituta (točnije 1886.) u Zadru je osnovano Zamaljsko gospodarsko vijeće kojim u svojstvu predsjednika rukovodi Manfred Borelli (kojega nasljeđuje Ivan Vranković). Tom je vijeću bila zadaća unapređivati poljoprivredu u Kraljevini Dalmaciji.
Unapređenjem poljoprivrede u Dalmaciji bavili su se i poljoprivredni nadzornici (prvi nadzornik Giovani Arduino djelovao je od 1780. do 1790., u doba Francuske okupacije ovih krajeva taj je posao obavljao Luka Garagnin, a zatim redom Srećko Paveš, Ivan Čipčić, Franjo Kirchmajer, Ivan Krstitelj pl. Zotti, a od 1917. dalje najistaknutiji i najzaslužniji u tom poslu Stanko Ožanić).
Pojavom luga (Oidium Tuckeri) u Francuskoj (1848.), a zatim u Italiji i pomanjkanjem vina na tržištima srednje Europe, cijene dalmatinskim vinima rastu (od 10 na 60 kruna/hl). To potiče sadnju vinograda (čak i na površinama s kojih su masline iskrčene). Nakon što je (uporabom sumpornog cvijeta) ta bolest u Francuskoj i Italiji otklonjena, potražnja za dalmatinskim vinima je smanjena, a dolaskom pepelnice (1852.) i u dalmatinske vinograde, (a dijelom i zbog nepravovremene primjene zaštite od te bolesti uporabom sumpornog cvijeta), dalmatinsko vinogradarstvo doživljava prvu veliku krizu, koja traje od 1866. do 1878. godine. U tom se je razdoblju (1860.-1863.) u Francuskim, a nakon toga i u Talijanskim vinogradima pojavio opasan štetnik filoksera (Viteus vitifolie Fitch, još zvana i Philoxera vastratix) što je ponovo izazvalo rast cijene vina (čak i do 90 kruna/hl) i potaklo novo krčenje maslinika i podizanje vinograda, ali (ne na američkoj loznoj podlozi već) na starim osnovama. Vinogradarske su površine u Dalmaciji u to doba povećane i dosizale su više od 90.000 ha. Proizvodnja vina se procjenjuje na oko 1,300.000 hl. Ponovno trgovina vinom cvijeta, ali samo do razdoblja kada se vinogradarstvo u Francuskoj i Italiji regenerira (oko 1890.), odnosno do pojave trsnog ušenca u našim krajevima. O prvoj pojavi filoksere u Dalmaciji izvještava Mate Dudan

Osobni alati