Vinopedia - riznica znanja o lozi i vinu

Bakarska Vodica

Izvor: Vinopedia
Skoči na: orijentacija, traži
Bakarska vodica.jpg
je naziv pjenušavog vina koje se proizvodi(lo) u gradu Bakru i još više u mjestu Praputnjaku postupkom poznatim kao méthode rurale. On temelji na vrenju (višekratnim pretakanjem i filtriranjem pripremljenog) bistrog mošta autohtonih bijelih sorata plemenite vinove loze, najviše beline (beli par), a znatno manje još i žumića, vrbića, verdića, žlahtine (vele i male), gustošljena, brankovca te muškata bijelog. Tako proizvedena bakarska vodica je sadržavala najčešće oko 50 g/l neprevrela šećera pa je svrstavana u slatka pjenušava vina. Istim postupkom se je u prošlosti proizvodilo pjenušavo vino Asti spumante. Taj postupak ne predviđa dodatak tiražnog likera (kao kod méthode champenoise), to znači da etanol i CO2 potječu isključivo od fermentacije endogenog šećera. Propašću vinogradarstva na bakarskim terasama i u Vinodolu, koje je započelo pojavom bolesti i štetnika na lozi u Hrvatskom primorju (pepelnice 1861., plamenjača i trsna uš iza 1900. godine), a kulminiralo u II. svjetskom ratu, i nakon njega, ta se je proizvodnja tzv. „vodica“, kako se takav pjenušac naziva od davnina održao još samo kod malobrojnih „hoby proizvođača“.

Početkom XX. stoljeća, kada je proizvodnja grožđa na bakarskim terasama (i u Vinodolu) značajno smanjena, jelšanin Radovani Žarko u gradu Bakru počima (također pod imenom bakarska vodica) proizvoditi gazirano pjenušavo vino. Tradicionlni način proizvodnje bakarske vodice nastavljen je u brojnim domaćinstvima i to za vlastite potrebe. Značajnijom proizvodnjom bakarske vodice opisanim klasičnim načinom sve do 1945. bavili su se rijetki pojedinci (Vilim Frančišković s Praputnjaka, Juraj Stanić iz Bribira gdje se taj proizvod naziva Vinodolska Vodica). Petnaest godina nakon završetka II. svjetskog rata (točnije, 1960.) proizvodnju gaziranog pjenušca (iz temeljnog vina dobivenog sljubljivanjem žlahtine, malvazije i vina kvalitetnih kontinentalnih sorata) suvremenim postupcima gaziranja i strojnog punjenja u boce započinje riječko vinarsko poduzeće Istravino, a najveća godišnja proizvodnja (s obzirom da kakvoća pjenušca ponajviše ovisi od kakvoće temeljnog vina i s obzirom da se tržištu tada nisu nudili pjenušci proizvedeni vrenjem na jedan u ovom leksikonu opisanih postupaka) dosegla je 2,600.000 boca od 0,75 l/godinu. Takvu proizvodnju (gaziranog pjenušavog vina i pod imenom b.v.) Istravino je nastavilo, a u kooperaciji od 2005. godine organiziralo i proizvodnju klasičnim postupkom. Nakon osnivanja poljoprivredne zadruge Dolčina sa sjedištem u Praputnjaku 2002. god. započinje obnova dijela bakarskih terasa i na njima sadnja v.l. sorte belina, a stručnjaci Veleučilišta Rijeka-Studij vinarstva iz Poreča iz ubranog grožđa (berbe 2005.) ruralnim postupkom započinju oglednu proizvodnju pjenušca pod nazivom „Stara bakarska vodica“. Trenutno se tržištu nudi bakarska vodica prirodno pjenušavo vino koje se proizvodi klasičnim postupkom, i istoimeno pjenušavo vino dobiveno gaziranjem (sa CO2) zaslađenoga kvalitetnog bijelog vina.
Vidi: Andrija Pobor, Vinodolska Vodica, Hrvatsko primorje.

Osobni alati